Dosadašnji model neto mjerenja funkcionirao je jednostavno: kilovatsat koji tvrtka pošalje u mrežu kada proizvodi više nego što troši vraća joj se po istoj cijeni kada joj energija zatreba, primjerice, navečer ili zimi. Elektroenergetski sustav je u tom modelu djelovao kao besplatna 'baterija' - proizvedeni viškovi su se jednostavno prebijali s kasnijom potrošnjom. Za tvrtku koja je solarnu elektranu gradila prije 2026. godine to je i dalje slučaj. Ona zadržava stara pravila sljedećih deset godina, u prijelaznom razdoblju.
Za sve koji priključenje ostvaruju od početka ove godine situacija je bitno drugačija. Višak proizvedene energije prodaje se mreži po znatno nižoj, regulirano određenoj cijeni, dok se svaki kilovatsat koji tvrtka naknadno povlači iz mreže plaća po punoj cijeni, uključujući punu mrežarinu. Drugim riječima, sustav više ne 'čuva' energiju besplatno, već je tu je uslugu, ako je tvrtki potrebna, sada potrebno platiti ili osigurati vlastitim sredstvima.
Zašto to mijenja računicu baterije?
U starom modelu baterija je za mnoge poslovne korisnike bila teško opravdan trošak jer je solarna elektrana bez baterije već davala solidan povrat, a dodatna investicija u skladištenje uglavnom se plaćala kroz sigurnost opskrbe ili smanjenje vršnog opterećenja, a rjeđe kroz izravnu financijsku uštedu.
U modelu 'net billinga' ta se logika mijenja iz temelja. Tvrtka koja svoju proizvedenu energiju potroši sama, umjesto da je proda mreži po niskoj cijeni i kasnije otkupi po visokoj, ostvaruje razliku koja se izravno vidi u računu. Baterija, uz pametno upravljanje koje odlučuje kada puniti, kada prazniti i kako izbjeći vršna opterećenja, u tom modelu prestaje biti 'nice to have' oprema i postaje sastavni dio ekonomske isplativosti same investicije.
To je posebno izraženo kod tvrtki s proizvodnim pogonima, hladnjačama, trgovačkim centrima ili drugim objektima s izraženom razlikom između dnevne proizvodnje i večernje ili vikend-potrošnje - upravo profil potrošnje u kojem baterija najviše 'radi svoj posao'.
Iskustva s tržišta koja su ovaj prijelaz već prošla
NGEN kao grupa djeluje u jedanaest europskih zemalja i iza sebe ima više od 10 000 instaliranih baterijskih sustava za pohranu energije, uključujući i velike, mrežne projekte u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji. Iz tog iskustva mogu reći jedno: zemlje koje su ranije prošle sličnu regulatornu tranziciju, od modela koji subvencionira samu proizvodnju prema modelu koji nagrađuje pametnu, fleksibilnu potrošnju, redovito bilježe nagli rast interesa poslovnih korisnika za skladištenje energije i to ne kao izolirani trend, već kao logičnu posljedicu promijenjenih pravila igre.
Ono što se pri tome često previđa jest da baterija, uz odgovarajuću pametnu podršku u upravljanju, ne mora biti samo alat za smanjenje troška. Sve više tvrtki u razvijenijim energetskim tržištima svoje baterijske kapacitete, kada ih trenutno ne trebaju za vlastitu potrošnju, uključuju u agregirane skupine koje sudjeluju na tržištima fleksibilnosti i balansiranja, čime neiskorišteni kapacitet postaje dodatni izvor prihoda, a ne samo rezerva. Vjerujem da je to smjer u kojem će se i hrvatsko tržište razvijati u sljedećih nekoliko godina, a NGEN takve modele u Hrvatskoj već nudi poslovnim korisnicima.
Što bi trebalo biti sljedeće?
Za tvrtke koje su solarnu elektranu priključile ili je tek planiraju priključiti preporučio bih da isplativost baterije ne promatraju kao zaseban, naknadni trošak, već kao integralni dio same investicije u samoopskrbu uz analizu vlastitog profila potrošnje jer upravo taj profil, više od same veličine elektrane, određuje koliko će baterija stvarno donijeti. Za one koji su elektranu priključili prije 1. siječnja ove godine i još su u prijelaznom desetogodišnjem razdoblju neto mjerenja, trenutna ekonomska korist od baterije je znatno manja, no vrijedi pratiti razvoj tržišta fleksibilnosti jer se upravo tu, vjerujem, otvara sljedeća faza isplativosti skladištenja energije, neovisno o modelu obračuna po kojem tvrtka trenutno posluje.
Regulatorne promjene rijetko dolaze s uputama za uporabu. Na tvrtkama i njihovim energetskim partnerima je da ih pretvore u razumljivu poslovnu odluku, a ne u iznenađenje na sljedećem računu za struju.
