Posljednjega dana lipnja Agencija za ugljikovodike objavila je ključne stručne studije kojima je Hrvatska prvi put dobila cjelovitu procjenu geološkog potencijala za trajno skladištenje ugljikova dioksida (CO2). Time je uspješno ispunjena mjera HR-C[C71]-I[R1-I1]-M[54] iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i stvorena stručna podloga za razvoj budućih projekata hvatanja, transporta, korištenja i geološkog skladištenja CO2 (tzv. CCUS projekata).
Podrobne odgovore na sva bitna pitanja u vezi s tim projektima pružio je predsjednik Uprave AZU-a, mr. sc. Marijan Krpan.
Agencija za ugljikovodike objavila je najopsežnije stručne studije o geološkom skladištenju CO2 u Hrvatskoj. Što to zapravo znači i zašto je važno?
Objavom ovih studija Hrvatska je prvi put dobila cjelovitu sliku o tome gdje se u našem podzemlju CO2 može trajno i sigurno skladištiti. To je jedan od ključnih preduvjeta za razvoj projekata CCUS-a, tehnologije koja će imati važnu ulogu u smanjenju emisija iz industrije. Istodobno je ispunjena i jedna od hrvatskih obveza iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.
Zašto uopće skladištiti CO2 pod zemljom?
Velika industrijska postrojenja poput cementara, rafinerija, energana ili kemijske industrije proizvode emisije koje je teško potpuno izbjeći, čak i uz korištenje obnovljivih izvora. Zato se CO2 može uhvatiti na samom mjestu nastanka, komprimirati i utisnuti nekoliko kilometara ispod površine u geološke formacije koje ga mogu trajno zadržati.
Zvuči možda neobično, ali upravo su iste te geološke strukture milijunima godina sigurno zadržavale prirodni plin i naftu. Ako su uspjele zadržati prirodne ugljikovodike toliko dugo, mogu sigurno zadržati i CO2.
Kako znamo da je to sigurno?
Sigurnost je bila polazište cijelog projekta. Stručnjaci su analizirali desetljećima prikupljane seizmičke, geološke i bušotinske podatke te za svaku potencijalnu lokaciju procjenjivali kvalitetu rezervoarskih stijena, nepropusnost pokrovnih slojeva, moguće rasjede, stanje postojećih bušotina i druge čimbenike koji mogu utjecati na dugoročnu sigurnost skladištenja.
Studije također predviđaju sustav trajnog monitoringa kojim bi se skladišta pratila tijekom cijelog njihovog životnog vijeka kako bi se osiguralo da CO2 ostane trajno pohranjen duboko pod zemljom.
Što je zapravo objavljeno?
Objavljena su tri ključna dokumenta. Prvi je Atlas geološkog skladištenja CO2 za kopneni dio Hrvatske, drugi Atlas za hrvatski dio Jadrana, a treći Integrirana studija izvedivosti za lokaciju Bockovac, koja istražuje mogućnost da se na istoj lokaciji istodobno skladišti CO2 i proizvodi geotermalna energija.
To nije samo zbirka karata. Riječ je o najopsežnijoj analizi hrvatskog podzemlja ikad izrađenoj za potrebe razvoja CCUS-projekata.
Koliki je hrvatski potencijal?
Rezultati su vrlo ohrabrujući. Na kopnu, u Panonskom bazenu, procijenjen je teorijski kapacitet od oko 346 milijuna t CO2, pri čemu najveći potencijal ima Dravska depresija. U hrvatskom dijelu Jadrana procijenjen je dodatni teorijski kapacitet od oko 717 mil. t CO2, a posebno su zanimljiva iscrpljena plinska polja koja već desetljećima dokazuju da mogu sigurno zadržavati plin te raspolažu postojećom infrastrukturom.
Zajedno govorimo o više od 1 milijarde t mogućeg skladišnog kapaciteta, što predstavlja vrlo značajan potencijal ne samo za Hrvatsku nego i u regionalnim razmjerima.
Zašto se toliko govori o Bockovcu?
Bockovac je pokazao da se dvije zelene tehnologije mogu uspješno povezati. Studija potvrđuje da je na toj lokaciji moguće istodobno trajno skladištiti CO2 i proizvoditi geotermalnu energiju bez međusobnog utjecaja tih sustava.
Prema analizama, ondje bi se tijekom 30 godina moglo trajno pohraniti oko 19 mil. t CO2, uz proizvodnju obnovljive električne energije iz geotermalnog izvora. To je primjer kako jedno ulaganje može istodobno pridonijeti dekarbonizaciji industrije i proizvodnji čiste energije.
Predsjednik Uprave AZU-a u razgovoru se osvrnuo i na projekt u Bockovcu, ali i na donošenje novog Zakona o istraživanju i eksploataciji energetskih georesursa, koji će svakako značiti 'vjetar u leđa' mnogim projektima u vezi s energijom iz dubina Zemlje.
Uz to, spomenuo je i projekt Kopčevec. Radi se o bušotini u blizini Zagreba, točnije nedaleko od trgovačkog centra IKEA, na kojoj je otkriveno veliko ležište CO2. Na toj se lokaciji provodi pilot-projekt kojim se želi utvrditi može li se iz struje tog CO2 pri njezinom dovođenju na površinu u prikladnoj turbini proizvoditi električna energija. To je rješenje, odnosno tehnologija koja je vlasništvo tvrtke Siemens Energy i AZU je s tvrtkom Factor2Energy ('spin off' tvrtke Siemens Energy), koja ima prava za njezino korištenje, potpisao memorandum o razumijevanju. Ujedno se radi o projektu koji je iznimno važan za budućnost podzemnog skladištenja CO2 jer bi se onda takvi sustavi mogli koristiti i za proizvodnju električne energije, čime se ostvaruju dodatne koristi.
Što to znači za građane?
Sve ovo možda zvuči kao vrlo stručna tema, ali koristi su vrlo konkretne. To znači da hrvatska industrija može smanjiti emisije bez zatvaranja proizvodnje i gubitka radnih mjesta. Otvara se prostor za nova ulaganja i razvoj visokotehnoloških poslova, povećava se konkurentnost gospodarstva te se lakše ostvaruju europski klimatski ciljevi.
Istodobno se bolje iskorištavaju domaći georesursi, uključujući geotermalnu energiju, čime se dodatno jača energetska sigurnost Hrvatske.
Znači li to da Hrvatska sada može odmah početi graditi CCS-projekte?
Studije predstavljaju prvi i najvažniji stručni korak, ali jednako je važan i regulatorni okvir. Zato se priprema novi Zakon o istraživanju i eksploataciji energetskih georesursa, kojim se prvi put uspostavlja jedinstven pravni okvir za sve energetske georesurse, uključujući geološko skladištenje ugljikova dioksida. Novi zakon usklađuje hrvatsko zakonodavstvo s europskim propisima, uređuje razvoj skladišta CO2, jača regulatornu ulogu Ministarstva gospodarstva te omogućuje provedbu europske Uredbe o industriji s nultom neto stopom emisija (Net-Zero Industry Act).
Zakonom se uvodi i Plan razvoja geološkog skladištenja ugljikova dioksida koji će biti temelj za razvoj skladišnih kapaciteta i pripadajuće infrastrukture u Hrvatskoj.
Je li to dovoljno za razvoj CCUS-projekata?
Ne. Osim zakona potrebno je razviti i detaljna pravila koja će omogućiti provedbu ovakvih projekata u praksi. Zato je u tijeku provedba projekta kroz Instrument za tehničku potporu Europske komisije (TSI), koji provodimo u suradnji s Europskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) i međunarodnim konzorcijem stručnjaka.
Projekt završava u siječnju 2027. godine, a njegov je cilj izraditi prijedlog cjelovitog regulatornog okvira za razvoj CCUS-projekata u Hrvatskoj. To uključuje prijedloge regulatornih, institucionalnih, tržišnih i financijskih rješenja koja će omogućiti da se projekti transporta, korištenja i trajnog geološkog skladištenja CO2 mogu učinkovito razvijati i provoditi u skladu s europskom praksom.
Što slijedi?
Tehnički sažeci i prateća dokumentacija javno su dostupni na našim stranicama. Službena javna prezentacija rezultata održat će se 2. rujna u hotelu 'International' u Zagrebu, a zainteresirani investitori moći će, uz odgovarajuće uvjete, ostvariti uvid u detaljne podatke u našem 'data roomu'.
Objavom ovih studija, donošenjem novog Zakona i izradom regulatornog okvira kroz TSI projekt Hrvatska postavlja temelje za razvoj nove industrijske grane koja može istodobno smanjiti emisije, očuvati konkurentnost domaće industrije, privući nova ulaganja i pridonijeti sigurnijoj i održivijoj energetskoj budućnosti.
Tehničke pojedinosti o projektima geološkog skladištenja CO pojasnila je Lidija Božić, mag. ing. petrol., direktorica Sektora za zaštitu okoliša i prostorno uređenja AZU-a.
