Gospodine profesore, možete li ukratko ocijeniti stanje u energetici u Sloveniji?

Problemi Hrvatske i Slovenije su slični, ali je situacija različita.
U skladu s obvezama prema Europskoj uniji u Sloveniji je pripremljen niz dokumenata: Program za učinkovitu uporabu energije, Program za razvoj obnovljivih izvora energije, Pravilnik o učinkovitoj uporabi energije u zgradama (2. verzija), Pravilnik o lokalnim energetskim konceptima i dr. Pored toga, priprema se novi Plan razvoja energetike (NEP 2010) čije je prihvaćanje, zbog niza problema u elektroenergetici, prebačeno za 2011. godinu.
Inače, stanje u proizvodnji je razmjerno stabilno, redukcija struje nema i sve elektrane rade bez problema. Potrebna količina primarne energije u 2010. godini je zbog smanjenja industrijske proizvodnje pala za 3,6%, na svega 292,6 PJ. Konačna energija smanjila se na 205 PJ (za 4,2%), no energetska učinkovitost (omjer konačne i primarne energije) je 0,70, što je razmjerno povoljno.
Proizvodnja električne energije u 2010. godini se procjenjuje na 3,04 TW h iz NE Krško, 4,46 TW h iz termoelektrana i 3,77 TW h (uz smanjenje za 13,6%) iz hidroelektrana, dok je potrošnja naftnih derivata smanjena za 11%. S druge strane, izgrađene su fotonaponske elektrane ukupne snage 21,6 MW, od čega do kraja rujna 2010. godine 15,6 MW, a do početka 2011. još 3 - 5 MW. Snaga elektrana na bioplin iznosi oko 12,7 MW, a malih hidroelektrana 104,8 MW.
Za energetsku učinkovitost je iskorišteno 18 milijuna eura nepovratnih sredstava, što je dovelo do ušteda na energiji u iznosu oko 100 GW h i smanjenja emisije ugljičnog dioksida za 19,4 kt.

Kakvo je stanje energetskih postrojenja u Sloveniji?

Stanje u elektranama je veoma različito. Hidroelektrane na Dravi i Savi su uglavnom rekonstruirane, obnovljene i rade u okviru raspoloživih voda. Izgrađena je i CHE Avče, prva slovenska crpna elektrana, i prije nekoliko mjeseci puštena u pogon. Završen je i 'poprečni trafo' snage 300 KV A, čime će se moći kontrolirati protok struje preko Slovenije. Termoelektrane su radile bez kvarova, iako su starije od 30 godina, osim NE Krško, gdje je prošle godine završena obnova statora generatora, a ove će se godine morati mijenjati rotor jer je zbog proboja namota ograničena proizvodnja jalove snage. U TE Trbovlje provedena je revitalizacija postrojenja, osim kotla, jer je to vezano uz odluku o daljnjem korištenju ugljena u Sloveniji.
Imenovanjem nove ministrice gospodarstva došlo je do velikih promjena u energetskoj politici i predlaže se ujedinjenje dva 'elektroenergetska stupa' (HSE-a i GEN-a) koji su u 100%-tnom državnom vlasništvu.

U planu je gradnje bloka 6 TE Šoštanj, puno se govori i o bloku 2 u NE Krško. Kakav je vaš stav vezano za te projekte?

Glavni problem je izgradnja TE Šoštanj 6 na domaći lignit, snage 600 MW, uz ulaganje 1,2 milijarde eura. Jedan dio struke i politike je protiv njezine izgradnje, a drugi smatra da je to dobro rješenje pa je situacija dovedena 'do vrelišta'. Politika je tako promijenila nadzorna i upravna tijela HSE-a te rukovodstvo projekta TE Šoštanj 6. No, ugovor o isporuci opreme je potpisan, pripremni radovi su u tijeku, a strani stručnjaci ispituju zalihe ugljena, odnosno u nekoliko bi tjedana trebali potvrditi studije i rezultate višegodišnjih istraživanja domaćih stručnjaka. S druge strane, velik je pritisak 'nuklearaca' (GEN-a), za brže dobivanje energetske suglasnosti za izgradnju NE Krško 2 jer se zna da, ako najprije ide gradnja TE Šoštanj 6, za drugi blok u Krškom u sljedećih 10 godina neće biti dovoljno novaca.
Iako sam više od 30 godina zagovornik obnovljivih izvora, osobno smatram da je korišenje domaćeg ugljena u TE Šoštanj 6 pametno rješenje jer se tako sljedećih 40 godina održava oko 3500 radnih mjesta!
S druge strane, gradnja NE Krško 2 snage 1200 MW otvara niz pitanja: pričuvne snage za isti kapacitet, a i visokoradioaktivnog otpada, jer nakon 25 godina nije riješen ni problem odlagališta niskoradioaktivnog. Uz to, jasno je da Slovenija nije u stanju sama ni izgraditi ni potrošiti svu struju iz takvog objekta. To znači da bi se gradio objekt za komercijalnu prodaju struje na europskom tržištu. S obzirom na očekivanu obnovu termoenergetskog parka u EU-u u iznosu oko 300 GW u sljedećih 15 - 20 godina, to nije loše rješenje, ali je pitanje sigurnosti otvoreno! Slovenija u slučaju havarije ni u kojem slučaju nije u stanju pokriti štetu ni sanirati takav objekt. Za sada procijenjeni iznos od 6,5 milijardi eura, što uključuje 'overnight' cijenu i sve dodatne troškove oko izgradnje, lokacije i financiranja ( a to procjenjujem na osnovi sadašnje gradnje takvih objekata izvan Kine), predstavlja investiciju koja daleko premašuje TE Šoštanj 6, uz istodobno gubljenje radnih mjesta zbog zatvaranja rudnika i njegovih dosadašnjih blokova 1, 2, 3, 4 i 5.

U kojoj fazi je gradnja hidroelektrana na Savi i Muri?

Izgradnja hidroelektrana na srednjoj Savi i Muri će se odvijati sporijim tempom s obzirom na probleme smještaja u prostor, suglasnosti vezanih za zaštitu okoliša i financiranja. Sigurno će se graditi druga crpna hidroelektrana na Pohorju i treća, pri izgradnji hidroelektrane na srednjoj Savi. S obzirom na zahtjeve EU-a o 25%-tnom udjelu obnovljivih izvora u primarnoj energiji do 2020. godine, izgradnja tih objekata će sigurno imati određeni prioritet, iako su takve elektrane u proizvodnji veoma osjetljive na vremenske prilike.

Što je sa slovenskim plinskim sustavom i može li on, s obzirom na kapacitete i tehničku spremnost, osigurati opskrbu tržišta?

Plinski sustav u Sloveniji je u odličnom stanju. Dobavom iz dva izvora, Rusije i Alžira, i dobrim održavanjem mreže zadovoljni su svi potrošači. Izgrađene su dopunske kompresorske stanice Ajdovščina, gradi se novi plinovod od austrijske granice do Ljubljane promjera 600 mm, završena je dionica Kidričevo - Rogatec duljine 19,4 km, gradi se plinovod Ceršak - Kidričevo duljine 35 km i priprema se paralelni plinovod Rogaška Slatina - Trojane duljine 99 km.
Sadašnja potrošnja plina oko 1 mlrd. m3 moći će se povećati za najmanje 150 - 180 mil. m3. Očekuje se izgradnja kombinirane plinsko-parne termoelektrane-toplane u Ljubljani, a nakon 2014. godine postoji mogućnost za priključenje još jedne takve elektrane snage 200 - 400 MW za što su otvorene lokacije Trbovlje, Kidričevo i dr.
Terminal za ukapljeni prirodni plin u Kopru odbacila je stranka na vlasti, uz potporu skupina građana koje se bore protiv terminala u Trstu, iako je slovenski terminal trebao biti posve drugačiji i uopće ne bi utjecao na morsku floru i faunu.

Obnovljivi izvori energije privlače velik interes investitora. Možete li u nekoliko riječi predstaviti najvažnija slovenska postrojenja na obnovljive izvore?

Izgradnja FN elektrana krenula je punom parom, no očekuje se smanjenje intenziteta jer se smanjuju poticaji za najmanje 7%, a možda i više. Izgradnja novih 10 MW je očekivana, ovisno o cijeni FN panela s ćelijama od polikristalnog i monokristalnog silicija, koje su, prema mišljenju mnogih stručnjaka, prošle godine postigle minimum. No, snižavanjem cijena panela raste udio troškova za zemljište i konstrukciju. Uz to, država je pooštrila izdavanje dozvola za gradnju FN elektrana na poljoprivrednim područjima, čak i uz mogućnost dvostruke uporabe zemljišta.
Domaća proizvodnja FN panela s radom u tri smjene ima kapacitet od 45 MW pa u cijelosti može zadovoljiti potrebe tržišta. S obzirom na dokazanu kvalitetu domaće opreme i cijene, oprema iz uvoza nije ništa konkurentnija. Naravno, drugi dio opreme kao što su ispravljači i automatika, se uvoze.
Izgradnja vjetroelektrana je 'na čekanju'. Otpor skupine građana zaljubljenika u ptice postigao je cilj jer se izgradnja VE Volovja reber snage oko 120 MW otegnula, dok je pitanje njezine učinkovitosti zbog starog projekta i građevinske dozvole, koja je izdana za elektranu snage 850 kW, više nego otvoreno.
Uporaba drvne biomase se forsira za grijanje zgrada što je, po mojem stručnom mišljenju, posve pogrešno jer bi se ta biomasa najprije morala iskoristiti za proizvodnju struje i tek potom za grijanje otpadnom toplinom.
U Sloveniji je otvoreno i pitanje izgradnje bioplinskih postrojenja koja bi koristila posebno uzgajane biljke na plodnom zemljištu. Kako se smanjila opskrba hranom iz domaće proizvodnje na manje od 30%, mnogi smatraju da razvoj bioplinskih postrojenja treba ograničiti samo na otpadnu biomasu i uskladiti njihovu proizvodnju s lokalno razpoloživim zelenim otpadom. Domaća proizvodnja solarnih toplinskih kolektora gotovo je nestala jer ju je gotovo uništio uvoz jeftinih kineskih kolektora.

Kada se već spominju obnovljivi izvori, kakav je odnos tijela državne i lokalne samouprave prema projektima za njihovo iskorištavanje? Postoje li poticaji, ali i prepreke?

Dobivanje dozvola za korištenje obnovljivih izvora je dobro riješeno samo za postavljanje solarnih kolektora za proizvodnju potrošne tople vode i grijanje, dok su za ostale obnovljive izvore postupci razmjerno dugi i postavlja se niz prepreka.
U 2009. godini bilo je nezamisivih postupaka građevinskih inspektora koji su izdavali odluke u zabrani i uklanjanju već izgrađenih FN elektrana s krovova zgrada, unatoč važećim građevinskim dozvolama. Radilo se o elektranama instalirane snage nekoliko MW. Nakon dulje diskusije i intervencije Vlade su Ministarstvo za okoliš i prostor te Ministarstvo gospodarstva pronašli rješenje i ukinuli odluke o uklanjanju tih elektrana.
Dobivanje dozvola za male hidroelektrane je velik problem, iako je pritisak za njihovu gradnju sada smanjen jer su najbolje lokacije već iskorištene.
Gradnja vjetroelektrana je gotovo onemogućena jer se sve lokacije nalaze ili u zonama preleta ptica selica ili su obuhvaćena Zakonom o 'Naturi 2000'. Tim zakonom nije samo zaštićeno gotovo 30% Slovenije, već je istovremeno ograničen prirodni razvoj mnogih krajeva i turizma, korištenje obnovljivih izvora i slično. Za sada nitko ne odgovara na pitanje tko će platiti odštetu za ograničeni razvoj stanovnika tih područja. Općenito je mišljenje da treba mijenjati sadašnje zakone o prostornom uređenju i gradnji. No, kako su se u sadašnjoj Vladi već promijenila dva ministra za okoliš i prostor, teško je očekivati brzo poboljšanje stanja na tom području. Što se tiče poticaja, oni su razmjerno dobro riješeni i ekonomski stimuliraju uporabu obnovljivih izvora. Više podataka o tome može se pronaći nawww.mg.gov.si/fileadmin/mg.gov.si/pageuploads/Energetika/Dokumenti/Elektrarne_OVE_SPTE_brusura.pdf

U jesen 2009. godine, na Klima-forumu u Zadru prilično ste se oštro osvrnuli na novi slovenski propis o učinkovitoj uporabi energije u zgradama. Je li i tu možda riječ o nekritičkom preuzimanju i primjeni europskih propisa iz područja graditeljstva i energetike, što je danas tako često u Hrvatskoj?

Činjenica je da su lobisti promijenili Propis o učinkovitoj uporabi energije u zgradama (PURES) tako da više odgovara onima koji se bave analizama i proračunima uz projekte. Umjesto da država propisuje termodinamičku kvalitetu zgrada (uzevši u obzir međunarodne obveze, odnosno europsku Direktivu o energetskim svojstvima zgrada), nadležno ministarstvo je odlučilo kopirati rješenja koja su za slovenske prilike nepotrebna. Tako je Propis preuzeo neke zahtjeve od onoga iz 2008. godine jer bez njih jednostavno nije mogao (npr. udio obnovljivih izvora od 25%), ali ih je sveo na proračun potrebne energije za grijanje, klimatizaciju i rasvjetu, koristeći EN ISO 13 790 i upućujući na Tehničku smjernicu za projektiranje TSG-1-004:2010 koja ima 173 stranice, više od 400 jednadžbi i koja je njegov obvezni dio. Time je Propis postao 'priručnik za projektante'.
Tako se pomoću Smjernice najprije određuje potrebna energija za grijanje, hlađenje i rasvjetu u kW h/m2 zgrade, uzevši u obzir brojne pretpostavke koje su daleko od prakse. Nakon toga se izrađuje projekt u kojem može stajati bilo koji učin uređaja za klimatizaciju, grijanje i hlađenje, a važno je samo da je izračunata potrebna energija u skladu s propisom, iako znamo da je praksa daleko od proračuna. Raniji propis se nije svodio na podroban proračun ili simulaciju rada zgrade, već je jasno odredio dopušteni učin uređaja za klimatizaciju, grijanje i hlađenje. Pri tehničkom pregledu se nikada ne može utvrditi kolika će biti potrebna energija, ali se uvijek može kontrolirati ugrađena oprema.

Kakve će posljedice imati takav pristup pri donošenju tog propisa?

Zastupam stajalište da će se, prema sadašnjem propisu, ponoviti situacija od prije 2002. godine, kada je prema EU-u uveden najveći dopušteni prosječni koeficijent prolaza topline (U) koji nitko nije kontrolirao u praksi. Rezultat je bila veoma loša izolacija javnih i objekata građenih za tržište.
Pored toga, sada se zahtijeva poseban izvještaj - studija o građevinskoj fizici objekta, što ne bi bilo potrebno da su u propisu bili točno navedeni uvjeti za zidove, prozore i aparate. No, tada bi oni, koji su prema propisu iz 2008. godine dobivali velike narudžbe za izradu studija, izgubili posao.
Kod izrade energetskih certifikata ponovilo se slično. Energetski certifikat stambenih zgrada se određuje računski, a poslovnih prema stvarnom stanju. Naravno, poslovnih zgrada ima veoma malo, a stambenih desetine tisuća, pa ima posla za sve. Ministru za okoliš i prostor poslao sam pismo s molbom da se u slučaju prihvaćanja novog propisa osigura da nitko, tko nije iz ministarstva, a pripremao je taj propis, nema pravo dobiti bilo koje ovlaštenje za njegovo izvođenje. Na žalost, ministar, koji je nekada bio zaposlen u ustanovi koja je pripremala novi propis, nije mi odgovorio. Prema mojem je mišljenju neshvatljivo da sam sebi pripremam propis na osnovi čega će moja tvrtka imati ekonomske koristi.

Poznato je da ste veliki zagovornik suvremenih rješenja za opskrbu energijom. Možete li dati viziju energetskih rješenja za budućnost?

U mnogim se studijama, prijedlozima i eksperimentalnim postrojenjima promiče korištenje vodika kao goriva, koji je za okoliš posve bezopasan. Činjenica je da je vodik s obzirom na masu veoma učinkovito gorivo. Međutim, njegov volumen je toliki da je gotovo neuporabiv za prijevozna sredstva ili prijenos cjevovodima. U praksi se može koristiti samo u veoma hladnom stanju, kao tekućina na -255 °C, ili stlačen na barem 500 - 700 bar (gustoća mu je, naime, samo 0,084 kg/m3 kod 20 °C).
Zbog toga mislim da je vodik odličan prijenosnik energije, ali nije gorivo! Ako se dobiva elektrolizom pomoću Sunčeve energije, onda je smisleno odmah ga kemijski vezati s jednim atomom ugljika. Uzimajući jedan atom ugljika i četiri atoma vodika, dobiva se metan (CH4), odnosno prirodni plin. Ako se pak četiri atoma vodika vežu s jednim atomom ugljika i kisika, dobiva se metanol (CH3OH). Ugljik se pri tome može dobiti iz biomase, a kisik iz elektrolize vode. Rezultat takve transformacije je zatvoren prirodni krug Sunca i vode, a emisije štetnih tvari nestaju. Iako je metanol energetski 'manje vrijedan' od benzina, motori koji ga koriste mogu imati kompresijski omjer 25 : 1 (dok on za benzinske motore iznosi od 10 : 1 do 14 : 1) pa će takvi motori biti manji i jači. Uz primjenu suvremenih tehnika izgranja mogu se ostvariti posve 'čisti' motori na metanol, iako ih danas još nema.
Suvremeni automobili postaju hibridi i oni će vladati u 21. stoljeću jer čisti električni automobili, prema sadašnjim saznanjima o baterijama, ne mogu omogućiti doseg od 1000 km, što je danas uobičajeno za vozila. Uz kombinaciju male baterije za gradsku vožnju i generatora s turbinom ili klipnim motorom i poognom na metanol za vožnju na velike udaljenosti, problem je riješen!
Znači, novi energetski sustav bi se sastojao od samo tri prijenosnika energije: električne struje, metana i metanola. Do toga možemo doći veoma jednostavno, koristeći svu sadašnju infrastrukturu. Uz dodatnu izgradnju solarnih elektrana za proizvodnju vodika i kisika te korištenje otpadne biomase za sintezu metana i metanola, prijelaz bi bio kraći od 10 godina. Nova tehnologija hibridnih vozila je već na dohvat ruke, a od rješenja motora na metanol udaljeni smo nekoliko godina.