Poštovani gosp. Prelec, molimo Vas da za početak razgovora ukratko pojasnite kako je došlo do osnivanja Hrvatskog operatora tržišta energije, njegovu ulogu te organizaciju poslovanja.
Hrvatski operator tržišta energije je osnovan 2005. godine temeljem Zakona o tržištu električne energije (NN 177/2004), kao kćerinska tvrtka HEP Grupe iz koje smo izdvojeni 2007. godine, pa smo danas u 100%-tnom vlasništvu države. Energetski smo subjekt i imamo dvije energetske dozvole: za organiziranje tržišta električne energije i organiziranje tržišta plina koje obavljamo kao javnu uslugu pod nadzorom Hrvatske energetske regulatorne agencije.
Naše funkcije vezane uz poticanje obnovljivih izvora i kogeneracije te poticanje proizvodnje biogoriva su definirane zakonima i podzakonskim aktima za koje je nadležno Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva, a HROTE sustav provodi u praksi sklapanjem ugovora, prikupljanjem naknada i isplatom poticajne cijene povlaštenim proizvođačima . Trenutačno imamo 18 zaposlenih, od čega 15 ima visoku stručnu spremu, a pet su magistri znanosti. Mnogo ulažemo u obrazovanje zaposlenika, jer je posao organiziranja tržišta energije i implementacije sustava poticanja za povlaštene proizvođače vrlo zahtjevan i podrazumijeva puno učenja iz iskustava europskih zemalja i kreiranja rješenja koja su primjerena za Hrvatsku praksu. Riječ je o multidisciplinarnim poslovima koji obuhvaćaju tehnička, ekonomska i pravna znanja pa je uvijek potrebno imati tim sastavljen od stručnjaka iz navedenih područja. Svakodnevna komunikacija sa subjektima koji sudjeluju na tržištu električne energije i na tržištu plina vrlo je bitna za razvoj tržišta, ali nam uzima velik dio vremena. Jedini je problem što nas je premalo, a opseg posla se ubrzano povećava.
Recite nam nešto više o sustavu poticaja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije.
Polovicom 2007.godine stupio je na snagu paket podzakonskih akata koji regulira područje poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Tarifnim sustavom utvrđene su atraktivne poticajne cijene za različite tehnologije i garantira se ugovorni otkup električne energije na razdoblje od 12 godina koji operativno provodi HROTE. Sustav je polučio veliki interes potencijalnih investitora koji su masovno (334) upisali svoje projekte u registar koji vodi Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva te su dobili prethodna odobrenja za izgradnju proizvodnih objekata, ali na žalost do danas je potpisano samo 28 ugovora o otkupu električne energije s povlaštenim proizvođačima od čega 11 proizvođača isporučuje električnu energiju a 17 ih je u završnim fazama njihovih projekata. Svi koji su trenutno u sustavu poticanja zadovoljni su i mislim da je dio vezan uz otkup električne energije dobro postavljen.
Uskoro očekujemo i aktivaciju ugovora s Vjetroelektranom Vrataruša koja je bila u probnom pogonu prilično dug period. To je trenutno najveći izgrađeni proizvodni objekt i trebao bi biti jedan od većih korisnika poticaja. Što se tiče kogeneracije u sustavu poticaja, govorimo o visokoučinkovitoj kogeneraciji jer ona ima pravo na status povlaštenog proizvođača koji dodjeljujeHERA. U tom segmentu smo sklopili prve ugovore, poput onih s riječkim Energom, varaždinskim Termoplinom i Sladoranom iz Županje.
Tijekom 2009. godine isplatili smo za proizvedenu električnu energiju od povlaštenih proizvođača 45 milijuna kuna, a ove godine mjesečno smo isplaćivali oko sedam milijuna kuna. Što se tiče naknade koja se prikuplja od krajnjih kupaca, one se nije mijenjala od uvođenja 1.srpnja 2007. do 31. prosinca 2009. godine i iznosila je 0,89 lipa po kWh i, unatoč tome što je bilo predviđeno da će naknade kontinuirano rasti, ostale su na istom nivou zbog kašnjenja u dinamici realizacije projekata. Od 1. siječnja 2010. godine naknada je čak i smanjena na 0,5 lp / kWh.
Promjena naknade uvijek podrazumijeva i korekciju cijene električne energije. Zamišljeno je da se napravi procjena dinamike ulaska u pogon proizvodnih objekata u određenoj godini te se iznos naknade prilagođava procijenjenim potrebnim sredstvima za isplatu poticaja. Na žalost, pokazalo se da je preciznu procjenu vrlo teško napraviti, jer je velik broj nepredvidivih faktora koji utječu na točan datum završetka pojedinih projekata.
Hoće li se mijenjati iznos naknade za 'zelenu' struju?
Sustav je predviđen tako da se novac koji se prikupi iz naknade, a ne potroši u određenoj kalendarskoj godini, u istu svrhu prenese u sljedeću godinu. Dakle, svaka razlika određene godine se akumulira i ta sredstva dalje se koristi u sustavu poticaja iz kojeg će se isplaćivati budući povlašteni proizvođači. U ovom trenutku mogu reći da se može očekivati da će ta naknada ostati ista, odnosno na sadašnjem nivou. Također, dobro je imati određeni kontinuitet zbog krajnih kupaca jer ovaj iznos sada zaista ne predstavlja veliku stavku.
Na temelju dosadašnjih iskustava, koja biste unaprjeđenja predložili u sustavu poticanja?
Pristup velikim i malim proizvođačima definitivno treba razdvojiti jer su procedure, primjerice za kućne instalacije, prekompleksne, a u pristupu većim kogeneracijima i vjetroelektranama trebalo bi uvažiti njihove specifičnosti. S druge strane, u Europi ne postoje samo sustavi poticanja kroz garantirani otkup, nego je bitna i porezna politika. Kroz određene poticaje u investicijama ili poreznu politiku može se dati mnogo bolji signal investitorima, nego kroz sustav gdje poticaj dođe na kraju investicije. Investitor je taj koji u principu nosi rizik svega, a počinje dobivati sredstva tek nakon što izgradi postrojenje. Za neke bi tehnologije mnogo bolje bilo da se dio poticaja premjesti na početak investicije.
Ako usporedite europske zemlje, praktički je nemoguće pronaći dva jednaka sustava poticanja, jer je svaki od njih prilagođen institucionalnom i pravnom okviru pojedine zemlje. Europska komisija je zadala ciljeve, ali je ostavila zemljama-članicama mogućnost da prilagode svoje sustave na najbolji mogući način kako bi ostvarile energetske i društvene interese. Također je važno i da država koordinira sve vrste poticaja, jer se njima daju signali investitorima za ulaganje u pojedine tehnologije i veličine proizvodnih objekata. Upravo su zato tarifni sustavi jako bitni te je potrebno nadzirati njihovu primjenu, a nakon nekoliko godina potrebno je napraviti reviziju sustava i ispraviti uočene greške. Tehnologije za korištenje obnovljivih izvora energije kontinuirano se razvijaju pa tome treba prilagoditi i sustav poticanja. U budućnosti bi trebalo težiti sustavima u kojima će zainteresirani kupci na posebnom tržištu voljno skuplje plaćati zelenu energiju što će biti omogućeno sustavom garancija porijekla električne energije koji smo pripremili i za koji očekujemo implementaciju u 2011.godini. Obzirom da se u praksi pokazalo da je period realizacije projekata predugačak, definitivno treba maksimalno pojednostaviti procedure za dobivanje potrebnih dozvola i što je ključno, na svim nivoima imati educirane ljude koji će procedure efikasno provoditi.
Proces otvaranja tržišta energije u Hrvatskoj zasigurno nije bio lagan. Koji su uvjeti trebali biti ispunjeni da bi do toga došlo i što je to u konačnici značilo za proizvođače i kupce električne energije?
Prvenstveno smo osnovani sa zadaćom organiziranja tržišta električne energije i upravljanja sustavom poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije. To između ostalog znači da objavljujemo pravila djelovanja tržišta električne energije koja definiraju odnose između pojedinih subjekata. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci napravili smo prijedloge promjena pravila djelovanja tržišta električne energije i dali ih na javni uvid na našem webu. Već smo dobili određene sugestije, a neke manje izmjene mogu se očekivati tijekom jeseni. Konkretnije izmjene zakonodavstva, koje se odnose na implementaciju trećeg paketa europskih energetskih direktiva, vjerojatno će tijekom iduće godine dovesti do promjena i u podzakonskim aktima za koje smo nadležni.
Tržište električne energije zamišljeno je kao bilateralno, gdje u veleprodaji trgovci, opskrbljivači i proizvođači međusobno sklapaju ugovore o kupoprodaji električne energije, u koje spadaju i ugovori o uvozu i izvozu. Naša je uloga izrada tržišnog plana, prikupljanjem dnevnih ugovornih rasporeda iz kojih se vidi planirana proizvodnja, potrošnja i trgovina električnom energijom za sljedeći dan. Taj plan dostavljamo operatoru prijenosnog sustava, koji vodi elektroenergetski sustav u realnom vremenu. Također, obračunavamo energije uravnoteženja što radimo u suradnji s operatorom prijenosnog sustava.
Otvaranje tržišta električne energije prvenstveno znači mogućnost za ulazak novih tvrtki u područje proizvodnje, trgovine i opskrbe električnom energijom, a za kupce predstavlja mogućnost promjene opskrbljivača. Trenutno imamo potpisane sporazume s 20 sudionika na tržištu, od kojih 14 aktivno trguje. Krajnji kupci sklapaju ugovore sa svojim opskrbljivačima koji su dužni planirati njihovu potrošnju i nabaviti električnu energiju. Prethodnih godina interes je bio uglavnom za prekograničnu trgovinu električnom energijom, veliki kupci i poduzetništvo su zaključili nove ugovore s HEP-Opskrbom, a kućanstva opskrbljuje HEP-Operator distribucijskog sustava po reguliranim cijenama. Tijekom ove godine pojavili su se novi opskrbljivači koji su zainteresirani za opskrbu krajnjih kupaca i već se sklapaju novi ugovori.
Molimo Vas da nam pojasnite energiju uravnoteženja na tržištu plina i na koji je način ono regulirano u Hrvatskoj? Koja je u svemu tome zadaća HROTE-a?
Temeljem Zakona o plinu (NN 40/2007, 152/2008 i 83/2009) i Pravilnika o organizaciji tržišta plina (NN 50/2009) te metodologiji koja se treba donijeti za uravnoteženje plinskog sustava bit će stvoren okvir koji definira model tržišta plina. Novost je da se uvodi organizacijski model bilančnih skupina, čiji voditelj ima važnu ulogu na tržištu. Voditelj te skupine može biti opskrbljivač ili trgovac prirodnim plinom, a on se mora brinuti o opskrbi svoje bilančne skupine. Dakle, on mora uravnotežiti nabavu, proizvodnju i potrošnju u toj bilančnoj skupini. Kao prvog voditelja bilančne skupine registrirali smo tvrtku Prirodni plin, a od nedavno i Crodux plin. Voditelj bilančne skupine, osim što uravnotežava svoju skupinu, za njene članove rezervira i transportne kapacitete.
U plinskom sustavu naša je zadaća komercijalno uravnoteženje plinskog sustava, dok se njegovim operativnim uravnoteženjem bavi operator plinskog sustava, a to je Plinacro. Za uravnoteženje sustava jako je bitno skladište plina, jer je ono tehnički element sustava koji se za tu svrhu najviše koristi. Nakon plinskog dana radimo obračune u kojima se vidi koliku su potrošnju subjekti ostvarili. Taj se sustav za sada primjenjuje tako da razmjenjujemo podatke jer imamo jednog pružatelja usluge, tj. Prirodni plin. Energija uravnoteženja se zapravo pojavila s liberalizacijom tržišta, dok se u budućnosti čak očekuje tržište energije uravnoteženja, no za to treba imati tehničke mogućnosti. Za početak je bitno da imamo tu uslugu, a cijena usluge će biti definirana metodologijom, odnosno određenom formulom.
Kod energije uravnoteženja idealno bi bilo kada bi imali tržište s desetak ponuditelja pa temeljem ponuda određivali cijenu. Upravo nam je dugoročni cilj organizirati tržište energije uravnoteženja. Drugim riječima, svaki korisnik sustava, kada će imati višak ili manjak plina, moći će dati svoju ponudu. No, za takav sustav moramo najprije imati korisnike koji mogu raditi na taj način.
Zbog čega je važno povezivanje s drugim dobavnim pravcima za plin?
Povezivanjem na mađarski plinski sustav općenito razmišljanje o hrvatskom tržištu plina će se promijeniti, jer će se bitno rasteretiti postojeći dobavni pravac i otvoriti nove mogućnosti. Čim postoji veza s drugim sustavima za transport plina, postoji i mogućnost korištenja ostale infrastrukture. Također, pruža se mogućnost većeg uvoza za nove subjekte te pristup skladištima. Hoće li se sve navedene mogućnosti koristiti ili ne, ovisit će prvenstveno o cijenama. Ako cijena na hrvatskom tržištu bude interesantna u odnosu na tržišta u okruženju, svi će subjekti biti zainteresirani plasirati plin na tržište gdje će biti bolja cijena. Važno je spomenuti da cijenu plina za domaćinstva određuje Vlada, dok je kod povlaštenih kupaca riječ o slobodnom, odnosno tržišnom formiranju cijena. Hrvatska trenutno uvozi oko 30% plina, dok je 70% domaće proizvodnje. Prilika za ulazak novih subjekata u najvećoj mjeri ovisi o povećanju mogućnosti uvoza plina. Dakle, postavlja se pitanje hoće li i u budućnosti sav plin uvoziti isključivo Prirodni plin d.o.o. jer širenjem prekograničnih kapaciteta dolazi do mogućnosti tržišnog natjecanja i da netko drugi ponudi jeftiniji plin iz uvoza. Također se otvaraju mogućnosti za trgovce koji će biti zainteresirani za tranzit plina preko hrvatskog transportnog sustava.
U nekim je slučajevima sigurnost isporuke plina za pojedine potrošače bitnija od same cijene. Upravo je i zbog toga važno povezivanje s drugim tržištima kako bi se u ekstremnim situacijama mogao dobiti plin pa makar i po višoj cijeni. Što više ima tehničkih mogućnosti za optimiranje proizvodnje, potrošnje i skladištenje, tržište će biti razigranije. Stoga je povezivanje na druge plinske sustave iznimno važno za razvoj tržišta.
Može li Hrvatska na području obnovljivih izvora ostvariti zadane ciljeve Europske unije?
Sustav koji je uspostavljen polovicom 2007. godine relativno se dugo pripremao. Takav sustav zajamčenih ('feed-in') tarifa se pokazao vrlo efikasnim za privlačenje investitora jer imaju povoljnu cijenu i garantirani otkup tijekom 12 godina što im je vrlo dobar signal da krenu u izgradnju objekata. Rekao bih da se to prvenstveno vidi na ogromnom interesu i broju registriranih projekata. Na žalost, od tog velikog broja projekata je premali broj realiziranih! Dosta je razloga za takvu situaciju. Često se spominju kompleksne administrativne procedure i nedovoljna koordinacija energetskih i građevinskih propisa, no to nije jedino. Kada komunicirate s investitorima, vidite da projekti zapinju u financiranju koje je vrlo bitna stavka. Moram reći kako su u periodu od protekle tri godine praktički bile dvije krizne te je bilo vrlo teško i nezahvalno uopće dobiti nekoga da financijski podrži projekte. To se pogotovo odnosi na 2009. godinu i u tome leži jedan od razloga kašnjenja projekata. Očekujemo da će se većina projekata koje su u fazi lokacijske i građevinske dozvole i realizirati, no s vremenskim pomakom godinu do dvije.
No, ako želimo ostvariti ciljeve do 2020. godine, definitivno se mora poraditi na cijelom sustavu i ubrzanju procedure. Bilo bi jako dobro kada bi se smanjio rok realizacije većih projekata na tri do četiri godine.
Možete li nam za kraj nešto reći o ulozi HROTE-a u poticanju proizvodnje biogoriva?
Temeljem Zakona o biogorivima za prijevoz (NN 65/2009), HROTE je dobio ulogu prikupljanja posebne naknade iz koje će se isplaćivati poticaj proizvođačima biogoriva za prijevoz. Predviđen je cijeli paket podzakonskih akata i vjerujem da će biti donesen do kraja 2010. godine. Za sve zemlje članice EU zadan je obvezujući cilj od minimalno 10% udjela energije iz obnovljivih izvora u gorivima u prijevozu , a da bi se to ostvarilo potrebno je implementirati efikasan sustav poticanja. Naravno da je u samoj provedbi sustava potrebno osigurati da ti poticaji budu izravno u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva.
Sustav je zamišljen na način da na jednoj strani postoji obveza stavljanja biogoriva na tržište za distributere, a s druge strane su poticaji koji trebaju osigurati domaćem proizvođaču da podmiri razliku u cijeni proizvodnje i bude konkurentan na tržištu. Također je važna i uloga lokalne zajednice koja raznim mjerama i u svojim planovima nabave mora preferirati korištenje biogoriva. Nakon donošenja podzakonskih akata slijedi implementacija koja će biti interesantna tema za neki od budućih razgovora.
