Poštovani gosp. Seleši, tvrtka Agria ove godine slavi prvih 20 godina uspješnog poslovanja. Stoga nam za početak ukratko opišite njezin razvojni put, od početaka do danas.
Agriju sam osnovao u proljeće 1990. godine. U kratkom roku, za malo više od godinu dana, uspijevamo otvoriti pet trgovina, uglavnom tehničke robe. Početkom domovinskog rata gubimo cjelokupnu imovinu i sjedište tvrtke prenosimo u Osijek.
Od 1992. godine do danas bavimo se prodajom opreme za grijanje. Rast tvrtke je bio konstantan u broju zaposlenika i u realizaciji.
Iako po veličini ne spadamo u najveće, ponosni smo na postignute rezultate. Strategiju razvoja temeljimo na znanju zaposlenika i kvaliteti prodajnog programa, a poznati smo po uvođenju novih tehnologija.
Što nam možete reći o Agriji danas? Kako je organizirana, koliko ima zaposlenih, kako dolazi do kadrova, ali i naravno, koliki promet ostvaruje?
Organizirani smo kao veleprodaja i više od 80% prihoda ostvarujemo iz prodaje opreme za grijanje. Nasuprot drugih tvrtki iz naše branše, sanitarije su do sada bile malo zastupljene u našoj realizaciji. To nam pričinjava dosta problema i iz razloga izražene sezonske orijentacije poslova. No, u narednom razdoblju cilj nam je proširiti poslovanje i na segment sanitarija.
Trgovine su nam u Baranji, Osijeku i Zagrebu. Do kadrova, s obzirom na usku specijaliziranost, nije lako doći. Naša orijentacija je bila da sami odgajamo svoje kadrove. Sigurno je taj put dulji, skuplji i naporniji od kupovine gotovih stručnjaka od konkurencije.
Agria je jedna od rijetkih uspješnih tvrtki iz područja veleprodaje i maloprodaje opreme za grijanje, hlađenje, ventilaciju i klimatizaciju sa sjedištem u Slavoniji. Ima li to svojih prednosti ili pak nedostataka, s obzirom na to da se radi o dijelu Hrvatske koji vjerojatno najviše trpi posljedice nemilih događaja prije 15-ak godina, ali i današnje gospodarske krize?
Ratom zahvaćeni dio sigurno je pretrpio izuzetne velike štete. Hrvatska je prije rata po razvijenosti i kvaliteti života bila ispred više zemalja u okruženju. Isto tako, u prijeratnim vremenima Slavonija je u okviru Hrvatske prednjačila u razvijenosti. Danas je Hrvatska zaostala za susjedima, a Slavonija je u okviru Hrvatske još u težoj situaciji. Na žalost, kao što naše okruženje ne pomaže Hrvatskoj da nadoknadi izgubljeno, tako se ni kod nas ne pomaže gospodarstvu s ugroženih područja. Danas živimo u vremenu u kojem su interesi kapitala u prvom planu, a sve ostalo je manje bitno. Po tim načelima, mi koji smo u ratu izbjegli i izgubili svu imovinu, moramo je sami ponovo stvoriti bez gubljenja vremena na traženje krivaca.
Na kraju, pošto sam optimist, ipak trebam reći: s kvalitetnim radom i dobrom poslovnom politikom možemo sami puno toga stvoriti i nadoknaditi!
Kada smo već spomenuli tu 'popularnu' temu krize, kako se Agria nosi s njome?
Kao što sam već istaknuo, godinama se trudimo biti vodeći u uvođenju novih tehnologija i proizvoda. U tome smo uspješni, međutim taj uspjeh skupo plaćamo. Prvo, proizvodi koje prodajemo po kvaliteti su iznad prosjeka. Drugo, da bi kupcima znali tehnički korektno objasniti kako se ti proizvodi ugrađuju, koriste i održavaju, prodaju ih visokoobrazovani stručnjaci, uglavnom inženjeri. Oba ta razloga trebala bi povećati cijenu proizvoda. Međutim, veću cijenu najčešće je teško postići. Sada, kada je gospodarstvo u krizi, pri kupovini još više do izražaja dolazi niža cijena. Prinuđeni smo raditi s vrlo malim razlikama u cijeni, čime u stvari onemogućujemo brži razvoj tvrtke. Agria danas dijeli sudbinu većeg dijela gospodarstva Hrvatske. Položaj svih nas koji smo vezani za građevinarstvo sve je teži.
Broj zaposlenika smo smanjili za 20% i sada nas je u tvrtki 40. Realizacija u prošloj godini iznosila je 63 milijuna kuna, a pad u odnosu na prethodnu godinu je oko 4%. S obzirom na gospodarsku situaciju i izostanak investicija, očekujemo da će se taj pad nastaviti i u ovoj godini.
Izlaz iz krize tražimo u proširenju prodajnog programa. Osim sanitarija, uvođenjem kojih odstupamo od uske specijalizacije, namjera nam je još ozbiljnije baviti se obnovljivim izvorima energije. Šansu izlaska iz krize vidimo i dalje u primjeni novih tehnologija. Naša prednost može biti u obučenim i iskusnim ljudima koji ne samo da teoretski poznaju nove tehnologije, već ih znaju koristiti. Naša prednost je i u veličini. Dovoljno smo veliki i ekipirani za tehnički i tehnološki zahtjevnije poslove, a istovremeno i dovoljno mali da bi se mogli fleksibilno i brzo prilagođavati promjenama.
U posljednje je vrijeme Agria u stručnim krugovima ponajviše poznata po prvoj energetski učinkovitoj višekatnoj stambeno-poslovnoj zgradi u Hrvatskoj koja je otvorena u središtu Osijeka. Možete li nam ukratko predstaviti taj projekt i po čemu je ta zgrada posebna?
Svi smo svjesni da s ispraznim pričama, teoretiziranjima, kopiranjem nečijih rješenja s interneta i prikazivanjem kao da su vlastita, nećemo daleko stići. Bez primjene znanja u praksi i učenja, pa i na vlastitim greškama, ne možemo savladati nijedan zanat. Mi u Agriji se možemo pohvaliti da smo stekli znanje kako koncipirati i izvesti zgrade koje koriste 'besplatne' izvore energije.
S tim znanjem i iskustvom bliže smo viziji koja glasi: 'Grijati besplatnom energijom.' Nadamo se da ćemo u budućnosti motivirati i druge investitore, ali i građane, da slijede naš primjer. Naše znanje stoji im na raspolaganju i, ako u tome uspijemo, ispunili smo postavljeni cilj.
Istaći ću dva aspekta koje čine naš projekt posebnim. Zgrada ima 64 stana za tržište, s cijenom koja odgovara cijenama stanova standardne gradnje. To dokazuje, s ekonomskog aspekta, da se (s troškovima u Osijeku) i energetski kvalitetno osmišljene zgrade mogu graditi po vrlo prihvatljivim cijenama. Drugi aspekt je položaj zgrade. Čestica na kojoj je zgrada sagrađena nalazi se u užem centru grada, nepravilnog je oblika i ograničava energetski kvalitetnu orijentaciju. Normalno, naša želja kao investitora bila je da raspoloživu površinu što racionalnije iskoristimo. Znači, unatoč ekonomskim, energetskim pa i drugim ograničenjima, moguće je graditi energetski efikasnu građevinu.
Na zgradi se može primijetiti nekoliko novih tehničkih rješenja koja do ranije nisu bila primjenjivana u Hrvatskoj. O čemu se tu radi?
Ipak bih prvo istaknuo da naša zgrada nije posebna samo po novim rješenjima. Posebna je i po tome da smo primijenili puno ne samo novih, već i poznatih, ali vrlo modernih i kvalitetnih rješenja. Dio stanova ima kombinirano radijatorsko i podno grijanje. Priprema tople vode izvedena je preko izmjenjivača u kućnim podstanicama koji se nalaze na ulazu u svaki stan. Drugi stanovi griju se isključivo na podno grijanje s centralnom pripremom i razvodom tople vode. Ti stanovi ljeti imaju i podno hlađenje, a dio stanova ima riješenu ventilaciju. Zrak se dovodi do svake prostorije, preko komore s dizalicom topline zrak - zrak i rekuperacijom topline. Poslovni prostori, osim podnog, imaju i stropno hlađenje. Znači, imamo mogućnost u korištenju pratiti puno različitih sustava te uspoređivati ih tehnički, ali što je još i bitnije, i u kvaliteti stanovanja i s gledišta troškova eksploatacije. Ukoliko bih se htio osvrnuti na podzemne sonde, dizalicu topline, krovne i fasadne solarne kolektore, bio bih preopširan u odgovoru.
A, što se novih rješenja tiče, osim u sustavima grijanja, ona postoje i u fizici građevine, odnosno pasivnim elementima zgrade. Na balkone smo, uslijed nedostatka prostora u raspoloživoj visini, ugradili vakuumsku izolaciju. Karakterizira je deset puta bolje izolacijsko svojstvo nasuprot postojećim izolacijskim materijalima. S debljinom od 3 cm dobili smo kvalitetu izolacije adekvatnu mineralnoj vuni od 30 cm. Prvi puta smo ugradili i tzv. solarni zid koji zimi propušta, a ljeti odbija, odnosno akumulira toplinu. Tako preko dana, kada je toplije, upija toplinu, a noću kada padne temperatura na nižu razinu, otpušta je u prostor. Pokušavam pojednostaviti, a detaljnije karakteristike nalaze se na stranicama www.centar-energije.com.
Isto tako, poznato je da ste pri ostvarivanju tog ambicioznog projekta nailazili na brojne probleme. Možete li nam izdvojiti koji su bili najveći i kako ste ih rješavali?
Problema je bilo puno. Zgradu smo planirali izgraditi u roku godinu dana, a gradnja je trajala tri puta dulje. Teško je izdvojiti koji problemi su bili najveći. Ako bih ipak izdvajao, najviše ih je uvijek bilo tamo gdje ih je najmanje trebalo biti, a to su problemi uopće vezani za građevinarstvo, bez obzira o kakvoj građevini se radi. Uglavnom je problem u nedostatku iskustva domaćih tvrtki u energetski učinkovitoj gradnji, ali i prevelikoj poduzetničkoj želji, kada se želi raditi i ono što se ne zna pa se nastupa samouvjereno i znanje se skida sa interneta. Druga krajnost je kada nema ni najmanje želje za učenjem pa se sve radi po ustaljenom i uhodanom predlošku. Imao sam sreće iskusiti i jedno i drugo. I iz loših iskustava učimo!
Na žalost, moje je iskustvo da nekada u našim uvjetima ni najbolji ugovori ne pomažu. Najbolji način da sigurno postignemo cilj, ukoliko želimo sagraditi najbolju zgradu ili sastaviti ekipu koja se želi boriti za prvo mjesto, je da biramo sudionike sukladno tome: po dokazanim referencama, znači kvaliteti, a i (što je isto tako bitno) po želji, strasti i opredjeljenju da se želi biti sudionik u takvom timu. Nedostatak bilo kojeg od ta dva elementa potencijalni je izvor sukoba.
Kao zaključak u vezi pitanja o problemima: uvjerljivo najskuplji elementi koje smo ugradili u građevinu su problemi, odnosno greške. Neke smo ispravili odmah, a neke kasnije.
Uz to, pri ostvarivanju projekta također je bila važna suradnja i podrška brojnih uglednih poslovnih partnera. Što biste mogli još reći o toj suradnji?
Imali smo veliku i neprocjenjivu podršku naših poslovnih partnera. Istina je da s većinom surađujemo desetljeće i više i da je ta suradnja cijelo vrijeme na visokoj razini. Posebno bih od partnera istaknuo Danfoss, Rehau, IMI, Wilo i Wavin. Po potrebi, kada nije bilo dovoljno znanja kod nas, uključivali su stručnjake iz Austrije i Njemačke. Kroz tu smo suradnju puno zajednički naučili i siguran sam da će nam to znanje u budućnosti biti neophodno.
Partner koji pomogao da se sve poveže, projektira, uskladi i pusti u pogon je Viessmann. Uz odobrenje direktora, gosp. Turine, veći dio projekta odradio je gosp. Čižmešija. Smatram da je zaslužio pohvalu i isticanje kao dobar primjer sudionika projekta koji ima znanje, ali i opredjeljenje i strast da postavljeni zadatak ispuni.
Ono što svakako mnoge zanima je cijena stambenih i poslovnih 'kvadrata' u toj zgradi. Kolika ona iznosi i kakvo je općenito zanimanje kupaca za stan ili poslovni prostor u takvoj zgradi? Imate li povratne informacije od stanara i korisnika o življenju i radu u njoj?
Cijene stanova kreću se u rasponu od 1250 do 1450 eura.
Osim časnih iznimaka, većina kupaca opredijelila se za kupovinu stana radi dobre lokacije. Svi manji stanovi brzo su prodani i ostalo je neprodano oko 20% stanova, konkretno 14. Ti stanovi su najveći i imaju podno grijanje, hlađenje i ventilaciju uz dogrijavanje ili hlađenje ulaznog svježeg zraka, a cijena je 1450 eura.
Prvi stanari uselili su se prije godinu dana, a prvi račun za grijanje dobili su nakon osam mjeseci stanovanja. Na temelju razgovora sa stanarima zaključio sam da, kao što smo mi trebali naučiti sagraditi tu zgradu, i stanari trebaju naučiti živjeti u takvoj zgradi. Uglavnom, veći dio stanara smatra da ne treba štedjeti energiju jer im je jeftina!
U sklopu te zgrade otvoren je i Centar energije, poslovno-edukacijski centar za primjenu obnovljivih izvora energije. Vidite li u primjeni obnovljivih izvora budućnost hrvatske energetike i hoće li uskoro biti novih projekata poput spomenute zgrade?
Otvorili smo novu tvrtku Centar energije. Svi suradnici koji rade u njoj su diplomirani inženjeri strojarstva i elektrotehnike. Specijalizirali su se za pojedine segmente u okviru obnovljivih izvora i energetske efikasnosti. Želimo kapitalizirati znanje koje smo stekli kroz izgradnju, a koje kroz eksploataciju i održavanje stječemo i danas.
Siguran sam da je u primjeni obnovljivih izvora energije i u energetski učinkovitoj gradnji i poboljšanju postojećih građevina ne samo budućnost hrvatske energetike, već i šansa za oživljavanje gospodarstva. Da li će biti uskoro novih projekata, zavisi od potencijalnih investitora. Naša je uloga u budućnosti biti jedan od sudionika u izgradnji. Možemo pomoći od faze ideje, preko projektiranja, izgradnje, eksploatacije i održavanja. Možemo pomoći i u tome da se izbjegnu loša rješenja, greške i drugi problemi koji su najskuplji dio svake građevine.
