Kriza energetskog tržišta uzela je maha još 2021., a situacija se dodatno zaoštrila početkom rata u Ukrajini i sankcijama prema Rusiji. Balans energetske trileme, koji podrazumijeva sigurnost, priuštivost i održivost, u potpunosti je narušen: cijene plina i električne energije u EU na povijesno su najvišim razinama, ugrožavajući krhak ekonomski oporavak od pandemije koronavirusa koja još nije završila. 


Inflacija u eurozoni mogla bi za ožujak doseći zastrašujućih 7,5%, kao rezultat 28,6% inflacije u energetskom sektoru. Vrijedi istaknuti da je u siječnju 2021. u energetici bila prisutna deflacija od -4,2%, – negativna inflacija koja se dogodila uslijed pada cijena i obilne ponude energije/energenata. Sve je više onih koji zaključuju da se Laissez-fair ekonomija ne smije i ne treba primjenjivati na energetskim tržištima, jer dinamika rebalansa ponude i potražnje slobodnog tržišta može funkcionirati u okruženju privremenih cjenovnih fluktuacija. U trenutnoj situaciji, koju karakteriziraju tržišna kolebanja i fluktuacije, koje bi potencijalno mogle postati redovna pojava, određivanje cijena kakvo sada vidimo radi ekonomsku štetu, zbog čega EU-ova agencija Europski institut za studij sigurnosti (EUISS) upozorava na nužnu reformu energetskog tržišta. 


Ludo visoke razine cijena energije 

Rat u Ukrajini na ionako volatilna tržištima uzrokovao je dramatičan rast cijena energije. Cijene nafte premašile su 110 USD/bl, ruska nafta nestaje s tržišta a kartel OPEC ne želi dostatno povećati opskrbu tržišta. Budućnice (futures) za plin za ljeto ove godine prije izbijanja rata u Ukrajini bili su na razini 68 EUR/MWh, dok cijena za 2023. padala na 52 EUR/MWh. Početkom ožujka fjučersima za plin se po 164 EUR/MWh, početkom travnja oni su na 110 EUR/MWh, a kontinuirano povišena cijena pada tek za drugi kvartal 2023. i to na 67 EUR/MWh. Fjučersi za električnu energiju za 2022. prije izbijanja rata bili su na ionako iznimno visokih 144 EUR/MWh, da bi se u ožujku isporukama u travnju trgovalo po 254 EUR/MWh, dok su isporuke za 2023. trenutno na visokih 193 EUR/MWh. Visoke cijene dokaz su više da je doba nižih cijena električne energije – glavnog izvora energije u europskom dekarboniziranom narativu - definitivno okončano! To bi trebalo dati vjetar u leđa svim budućim zelenim projektima koji su po trenutnim cijenama na tržištu isplativi bez ikakvih potpora. No, obnovljivci na žalost ne mogu osigurati rastuće potrebe za energijom i svijet je i dalje snažno ovisan o nafti i prirodnom plinu, kako je zaključila IAEA.

A kako je počelo...

No, kako je došlo do svojevrsnog sloma europskog energetskog tržišta, koji još nitko službeno nije proglasio. U pandemiji COVID-a došlo je do rekordnog pada potražnje za energijom, što je slijedio i pad cijena koje su na momente ulazile u negativu, što se rijetko događa. Ukopani u pandemijskim restrikcijama 2021. započinje velika kampanja cijepljena, tvrtke i dalje dobivaju veliku državnu pomoć, gospodarstvo je na infuziji koja ga počinje polako vraćati u život. Glavni pokretač krize energetskog tržišta su cijene prirodnog plina, goriva od kojeg se dobiva 22% električne energije u Europskoj uniji. Nakon nafte i naftnih prerađevina prirodni plin je drugi po važnosti energent u EU bloku. Cijene plina početkom prošle godine bile su oko 20 EUR/MWh. Zimska sezona 2020./2021. bila je neobično hladna u Aziji i Europi, na dva tržišta koje se tradicionalno bore za isporuke LNG-a. Cijene transporta plina dosegnule su rekordne razine početkom godine a glavnina isporuka išla je u Aziju. Naime, primjena stimulativnih mjera uz brzi porast broja cijepljenih ubrzala je gospodarski oporavak i povećala je potražnju za energijom u industriji, posebno u zemljama koje su prednjačile u opravku, prije svega je riječ o Kini, koja je postala najveći uvoznik LNG-a početkom 2021. 


Veliki rast potrošnje plina

Prema podacima Međunarodne agencije za energiju u drugom kvartalu prošle godine potrošnja plina u EU porasle je za 25%, što je najveći godišnji porast od 1985. Europa, poglavito Njemačka i Nizozemska, koje petinu potreba za električnom energijom dobivaju iz vjetroelektrana, suočile su se lani s neoptimalnim vremenskim uvjetima u kojima tjednima jednostavno nije bilo vjetra. Manji udio vjetroelektrana u proizvodnji potaknuo je upotrebu prirodnog plina i ugljena, kojem je cijena također značajno narasla. Tu dolazimo do činjenice da baterijske pohrane neće tako brzo riješiti isti problem kada se pojavi u budućnosti, što je jedna od poučnih lekcija iz ove krize. 

plinovod

Štetne energetske politike 

 Povlačenje iz nuklearne energetike u Njemačkoj dodatno je loše utjecalo na tržište, a Nizozemska je za 2022. najavila potpuno zatvaranje plinskog polja Groeningen (što je u međuvremenu prolongirano iz objektivnih razloga). Istodobno, zahvaljujući prethodno spomenutim utjecajima koji su potaknuli potrošnju fosilnih goriva i produženoj hladnoći, razina prirodnog plina u europskim skladištima našla se na iznimno niskim razinama. 


Zalihe u svibnju 2021. bile su na razini 30 mlrd. m3 plina u odnosu na oko 90 mlrd. m3 u pandemijskoj 2020. i kapacitet europskih skladišta na razini 117 mlrd. m3 plina. Cijene plina na burzama svoj rast započele su od svibnja 2021. i velik broj trgovaca je spekulirao čekajući pad cijena koji se nije dogodio, već se rast cijena u kolovozu znatno ubrzao. Plinska skladišta diljem Europe početak ogrjevne sezone u listopadu dočekala su poluprazna, što nije slutilo na dobro. Gazprom, glavni opskrbljivač plinom, ispoštovao je tijekom 2021. dugoročne ugovore o opskrbi, ali za razliku od prethodnih godina nije trgovao na trgovinskim platformama. To je možda ponešto smanjilo količinu plina na tržištu, no što je još bitnije – poslalo je poruku tržištima da plina nema dovoljno. Taj strah je cijene pogurao na više, jer treba znati da plin u EU-u prije fizičke isporuke promijeni vlasnika čak 10 do 12 puta. Odluka Gazproma da se suzdrži od trgovanja može se staviti u kontekst pritisaka oko puštanja u rad plinovoda Sjeverni tok 2, za koji je Njemačka uskratila suglasnost pod izlikom pristupa treće strane i registracije tvrtke u EU. Drugi faktor je situacija u Ukrajini, gdje je EU stala uz NATO i SAD. 


Rusija je u par navrata Uniji 2021. poslala više-manje jasnu poruku da je za ovakvu situaciju na plinskom tržištu i sama kriva, jer već nekoliko godina destimulira dugoročne ugovore o opskrbi, u korist trgovanju na spot tržištu. Takva politika destimulira Gazprom i trgovce LNG-jem koji teže godišnjim ugovorima, ali je djelovala stimulativno na tržišta i cijene, barem do nedavno. 


Kobni rujan 2021. 

Cijene prirodnog plina na spot tržištima u rujnu 2021. bile su 6,5 puta veće nego 2019., da bi se u listopadu dodatno povećale. U dnevnom trgovanju na referentnoj nizozemskoj burzi TTF cijena prirodnog plina u jednom je trenutku dosegnula nevjerojatnih 131 EUR/MWh, pokazavši povijesnu anomaliju da je cijena plina premašila cijenu nafte. Već lani u prosincu skladišta su bila na 55% kapaciteta, a upravo obnova rezervi u skladištima ključni je indikator kratkoročne (zimske) i dugoročne otpornosti na šokove na energetskom tržištu uslijed tržišne volatilnosti i cjenovnih ekstrema. Niska razina plina u skladištima znači da Europa nije zaštićena od dugotrajnih fluktuacija na tržištu. Razina plina u plinskim skladištima neće se vratiti na povijesne prosjeke prije iduće zime, ako i tada, potvrđujući zlosutna predviđanja industrijskih kupaca i kućanstava. Rat u Ukrajini i potencijal uvođenja sankcija Rusiji za isporuke plina čine situaciju iznimno neizvjesnom, jer ni približno LNG ne može nadomjestiti gotovo 40% plina koji stiže iz Rusije. 


Pošto je zbog rasta cijene plina u SAD-u sve više proizvodnih kapaciteta postalo operativno, Europa bi teoretski trebala imati na raspolaganju više plina koji bi stizao brodovima, no rat u Ukrajini snažno je pridonio nestabilnost na tržištima. Europa od svojih plinskih partnera, poglavito Katara, traži podršku oko opskrbe plinom, na što je Katar zatražio da se riješi tri godine stara antimonopolska istraga Quatargasovih dugoročnih ugovora za opskrbu plinom, koji su teško oštetili neke zemlje. katar je politički poručio da je glavnina plina pokrivena dugoročnim ugovorima te da tek manji dio može ponuditi europskim kupcima. Zemlje članice EU razvijaju scenarije kako će dočekati iduću zimu, jer kalkulira se da će isporuke plina iz Rusije, koje nisu prestale, možda ipak prestati. Pinska skladišta trenutno su zapunjena na tek 26%, a osim Poljske, Češke i Belgije trenutno ni jedna država ne puni svoja plinska skladišta. U slučaju prekida isporuke iz Rusije - koji nije u interesu ni EU, ni Vladimiru Putinu - aktualna cijena plina za isporuke u trećem kvartalu godine, na razini 111 EUR/MWh mogla bi značajno porasti, a redukcije nisu isključene, što će devastirati gospodarstvo u bloku.

plinski plamenik

Posljedice i rješenja

Posljedice povijesno visokih cijena plina osjećaju se cijelo vrijeme u cijenama električne energije. Cijena električne energije prije izbijanja rata u Ukrajini bila je 7,5 puta je veća nego prosjek perioda 2010.-2020. Prosječne veleprodajne cijene plina i električne energije od 2019. do rujna 2021. porasle su za 429%, odnosno za 230%, pokazala je analiza Europske komisije. Cijene električne energije za isporuke dan unaprijed dosegnule su i 400 EUR/MWh krajem prosinca prošle godine, da bi se početkom godine vratile na 200-tinjak EUR/MWh, što je i dalje ekstremno visoko. Rastu cijena energije ponešto je doprinio i rast cijena emisijskih dozvola (ETS dozvole) jer je cijena tone ugljičnog dioksida u godinu dana porasla na više od 90 EUR/t, što je rast veći od 150%. Visoke cijene energije su okidač za poskupljenje roba u energetski intenzivnim industrijama pa je, primjerice, cijena aluminija trenutno na 13- godišnjoj najvišoj razini. 


Slično kao u COVID krizi s nabavom cjepiva, pokazalo se da Europa nije uspjela iznjedriti zajedničku politiku nastupa prema dobavljačima plina, iako je bilo sugestija da se ide na objedinjenu dobavu. Protesti industrije i građana potaknuli su države za različite mjere kojima se utječe na tržište, od smanjivanja PDV-a na energiju do raznih transfera iz proračuna za socijalno ranjivije skupine, no zajedničke politike nema, a kriza je, dakako, više „zakačila“ siromašnije i zaduženije članice. Subvencije potrošačima dugoročno smanjuju državne proračune a kritičari ističu i da perpetuiraju ovisnost o fosilnim izvorima energije, što se protivi europskoj dekarbonizacijskoj strategiji. Umjesto dekarbonizacije, sigurnost opskrbe postala je broj 1., pri čemu obnovljivci pomažu, ali ne mogu riješiti ovisnost EU bloka o ruskom plinu, barem ne u narednih nekoliko godina. 


EU-ova agencija EUISS sugerira da sveobuhvatni stres-test ovog tranzicijskog perioda neće baš proći glatko, a politike trebaju biti usmjerene prema mehanizmima koji su u stanju izdržati volatilne fluktuacije na energetskom tržištu. Cjenovne fluktuacije s naftom tradicionalno se rješavaju strateškim rezervama a taj bi pristup po njima trebalo primijeniti i na plinsko tržište, određujući minimalne strateške rezerve. Druge strategije mogu biti zajednička nabava plina (ups… vidi što se dogodilo s COVID cjepivom), upravljanje potrošnjom, promjena navika potrošača i mjere energetske učinkovitosti te veća primjena obnovljivih izvora energije kao učinkovita za lokalnu proizvodnju i potrošnju energije. Rješenje se vidi u radikalnoj dekarbonizaciji, no za to će još trebati proteći dosta vode ispod mosta, jer svijet je i dalje čvrsto ukopan u fosilnim izvorima, a tzv. „pravedna energetska tranzicija“ nešto je o čemu se priča samo u Briselskim hodnicima.