Izgradnja sve većeg broja hidroelektrana u Jugoistočnoj Europi mogla bi izazvati neprocjenjive štete po globalno važne točke biološke raznolikosti, upozoravaju stručnjaci u međunarodnom znanstvenom časopisu „Renewable and Sustainable Energy Reviews“. Analiza se fokusirala na rijeke dunavskog sliva u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, a daje drugačiji pogled na taj izvor obnovljive energije. 

 Duž tih rijeka radi čak 636 hidroelektrane, a u planu je izgradnja dvostruko većeg broja njih, dok su postaje za praćenje bioraznolikosti rijetke, pa je teško procijeniti utjecaj hidroelektrana na riječni tok, ribe i beskralješnjake, upozorava troje autora teksta od kojih je jedan, Krešimir Žganer iz Hrvatske, a dvoje, Helena Huđek i Martin T. Pusch iz Njemačke. 

Slab monitoring

U članku „Pregled brana za hidroelektrane u jugoistočnoj Europi – distribucija, trendovi i dostupnost podataka o nadzoru na primjeru višenacionalnog podunavskog sliva“ autori zaključuju da projekti hidroelektrana mogu proizvoditi ekološki prihvatljivu električnu energiju samo ako su izgrađeni na pravim mjestima i uz odgovarajuće mjere ublažavanja. Autori snažno upozoravaju da trenutni hidrološki i biološki monitoring na navedenim rijekama nije dovoljan za procjenu ekoloških utjecaja. 

Brojni projekti u razvoju

Od ukupnog broja hidroelektrana 42 njih (6%) su snage veće od 10 MW, koje raspolažu s 94 posto ukupnog instaliranog kapaciteta, dok su 72 srednje snage od 1 do 10 MW, i 522 male. Male hidroelektrane čine 82% ukupnog broja, daju samo 2% struje, a njihov broj se naglo povećao nakon 2000. godine. Čak 1015 km toka rijeka je pretvoreno u akumulacije, što posve mijenja stanišne uvjete živog svijeta, a na 59 hidrocentrala utvrđena su zagađenja, kaže se. Većina hidroelektrana se nalazi u slivu rijeke Save, njih 438, i Drave 110. Na rijekama dunavskog sliva planira se izgradnja novih 1315 hidroelektrana, najviše u Srbiji i Bosni i Hercegovini. 

Građani u tim zemljama sve su skeptičniji prema novim elektranama jer su se već osvjedočili da narušavaju režim podzemnih voda u njihovim naseljima što dovodi do problema u vodoopskrbi, a o prirodnoj bioraznolikosti da ne govorimo, jer su ekološki standardi vrlo niski a inspekcije ne rade svoj posao. Koncesije za izgradnju malih hidroelektrana, osobito u BiH daju se po vrlo sumnjivim okolnostima, na osnovu ponuda investitora pa sve upućuje na koruptivne radnje, o čemu su više puta govorili ekolozi iz te zemlje.