Plinacro je upravo dovršio neobvezujući postupak Open Seasona za zakup kapaciteta za otpremu plina s budućeg LNG-terminala na Krku. Kako je našem portalu rečeno u toj tvrtki, u postupku Open Seasona prikupio je osam neobvezujućih ponuda za zakup kapaciteta, a iskazan je interes za transport na svim ponuđenim pravcima: prema Mađarskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini te, naravno, hrvatskom tržištu. Open Season postupak predstavlja instrument procjene tržišnih potreba priznat od institucija Europske unije, a ponuditelji u Open Season postupku imaju priliku tijekom neobvezujuće faze iskazati interes za zakupom kapaciteta na navedenim pravcima, dok će se na temelju rezultata obvezujuće faze omogućiti ugovaranje zakupa kapaciteta. Postupak Open Seasona transportnih kapaciteta bitan jer će se na temelju zakupa kapaciteta dobiti ulazne informacije za izgradnju evakuacijskih plinovoda, što može biti vrlo skupa stavka u projektu. Također, tko se ne javi u neobvezujućoj fazi tog postupka, neće moći pristupiti drugoj, obvezujućoj fazi i zakupiti transportne kapacitete. Kad je riječ o indikativnoj tarifi za transport plina, ona je još u postupku izračuna te je za sada odgođen početak obvezujuće faze Open Season postupka, koja je inicijalno trebala trajati od 1. travnja do 2. svibnja, kažu u Plinacru. 

Osim toga, osam neobvezujućih ponuda za zakup transportnih kapaciteta ukazuje da se broj tvrtki zainteresiranih za dobavu plina s terminala na Krku smanjio za trećinu. Prošle godine se na neobvezujući iskaz interesa za dobavu plina preko terminala javilo 12 kompanija, koje su inicijalno iskazala interes za dobavu 4 do 6 mlrd. m3 plina godišnje. LNG-Hrvatska je do kraja prošle godine primila sedam ponuda ulagača zainteresiranih za gradnju terminala, od čega su četiri iz industrije, zbog čega se mogu smatrati realističnijim za odabir od ostalih, isključivo financijskih ulagača. Oko LNG-terminala u zadnjih godinu dana dosta je previranja. Sredinom prošle godine SAD su prvi puta sugerirale Hrvatskoj da odustane od gradnje kopnenog terminala i odluči se za jeftiniju varijantu plutajućeg terminala za regasifikaciju (FSRU). Kopneni terminal kapaciteta 6 mlrd. m3 plina godišnje, za koji je LNG Hrvatska u listopadu ishodila lokacijsku dozvolu, vrijedan je oko 650 mil. eura a za njegovu gradnju bi trebalo bar četiri godine. I to pod uvjetom da su riješeni svi preduvjeti poput vlasništva nad zemljištem, koncesija na lučko i pomorsko dobro i sl., što sada nije zadovoljeno. FSRU ima znatno manji kapacitet od oko 1,5 do 2 mlrd. m3 plina, a može se uzeti u dugoročni najam za pedesetak mil. eura godišnje. S obzirom na to da već postoji dokumentacija za kopneni terminal ishođenje potrebnih dozvola bilo bi brže, lakše i kraće pa bi terminal mogao postati operativan za dvije godine. 

U zadnjih deset mjeseci SAD su u više navrata uporno kontaktirale bivšu i sadašnju vlast, da bi 2. ožujka nakon još jednog sastanka s predstavnicima State Departmenta, prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko kazao da će Hrvatska umjesto kopnenog terminala graditi plutajući. Od te izjave prošlo je mjesec dana, a SAD je ovaj tjedan opet zakucao na vrata naše Vlade. Na naš upit što se događa s tehničkim rješenje za terminal direktor LNG Hrvatske Mladen Antunović kaže: "Jako mi je nezgodno to komentirati. U internim smo konzultacijama s Ministarstvom gospodarstva i Vladom oko tehnoloških varijanti, sve je otvoreno. U svakom slučaju siguran sam da ćemo naći dobro rješenje u interesu susjednih zemalja i potencijalnih zakupaca kapaciteta terminala". Inače, Antunović je lani najavio da bi do sredine ove godine trebalo biti donesena finalna odluka o financiranju terminala. U ovom trenutku zapravo se ne zna ni tehnološko rješenje a slijedom toga ne može se znati ni ostalo - tko će biti investitor i upravitelj terminala, tko će s njega nabavljati plin i zakupljivati kapacitete te koliko ta velika priča zapravo košta. Jedino što je izvjesno da bi se LNG-priča mogla vratiti korak natrag, prije nego što krene u drugom, nadamo se, bržem i kvalitetnijem pravcu.