Hrvatski savjet za zelenu gradnju organizirao je konferenciju na temu rekonstrukcije zaštićenih zgrada prema principima zelene gradnje. Tema je na jednom mjestu okupila veliki broj stručnjaka, fizičkih i pravnih osoba koje imaju dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju nepokretnih kulturnih dobara, konzervatora te djelatnika Ministarstva kulture, konzervatorskih odjela iz cijele Hrvatske, djelatnike Hrvatskog restauratorskog zavoda i ostale stručne javnosti. Glavni govornik konferencije bio je Carlo Battisti, talijanski stručnjak za rekonstrukciju zaštićenih zgrada prema principima zelene gradnje. Kao inženjer i ovjereni voditelj projekata s certifikatom Međunarodne udruge za upravljanje projektima (IPMA) Carlo Battisti stekao je dvadesetogodišnje iskustvo u graditeljskom sektoru. Kao član Odbora GBC Historic Building Savjeta za zelenu gradnju Italije sudjeluje u implementaciji protokola za certifikaciju povijesnih zgrada. Battisti je istaknuo da konačna funkcija i namjena koju želimo dati povijesnoj zgradi ima veliku važnost i može djelovati kao poslovni pokretač koji može privući privatne i javne izvore sredstava. Ako očekujemo velike uštede energije u povijesnoj zgradi, imamo pogrešnu strategiju- ističe Battisti. Ključno je to što je važnost zgrade u njezinoj vlastitoj povijesnoj vrijednosti; to povećava njezin ugled i vrijednost na tržištu nekretnina. Kada se ovako postave stvari, developeri i konzervatori trebali bi biti na istoj strani. Ako je cilj isti, transparentan i tehnički ispravan dijalog između konzervatora i dizajnera/vlasnika, može dovesti do prihvatljivih rješenja, a postoje mnogi primjeri u tom smislu. Zanimljiv slučaj je Ca’ Foscari, sjedište Sveučilišta u Veneciji, venecijanska gotička palača izgrađena 1453. s pogledom na Veliki kanal. To je sada najstarija zgrada na svijetu koja ima LEED certifikat i pretekla je Empire State Building. Kao zaključak održanog panela Batisttijeva je preporuka konzervatorima i arhitektima Hrvatske da intenzivnije krenu u primjenu principa zelene gradnje. On ističe da je potrebno stvoriti i utvrditi osnovnu kulturu očuvanja zgrada s arhitektonskom i povijesnom vrijednošću, i to počevši od obrazovanja u školama ne bi li se definirala nacionalna baština; treba razviti metodološki pristup problema, a najvažnije je uspostaviti zajednička pravila među svim uključenim i zainteresiranim stranama, a ne da pojedini sudionici procesa samostalno odlučuju od slučaja do slučaja, sukobljavajući se s konzervatorima.