Mađarski biznismen Imre Fazekaš danas je svjedočeći na suđenju Ivi Sanaderu za primanje mita od MOL-a u zamjenu za upravljačka prava u Ini, kao svjedok obrane ustvrdio da je ukupno 5 milijuna eura isplaćeno tvrtki Roberta Ježića kao protuvrijednost za lobiranje za realizaciju projekta Družba Adria. Na kraju njegovog svjedočenja USKOK-ova tužiteljica prigovorila je istinitosti njegovog iskaza koji je suprotan iskazu krunskog svjedoka tužiteljstva Roberta Ježića, koji je kazao da je novac s računa bio namijenjen Sanaderu.
Fazekaš je predsjednik uprave tvrtke ZMB koja se nalazi u 50-postotnom vlasništvu MOL-a i Rusnefta, a povezan je s još dvije tvrtke - Hungarn Oil i Ceroma Holdings koje su registrirane na Cipru. Hungarn Oil je tvrtka koja je ranije bila u vlasništvu Jukosa, no 2004. otkupio ju je ruski oligarh Mihail Safarbegovič Gucerijev, koji se bavi naftaškim, bankarskim i hotelijerskim biznisom. Hungarn Oil, koji je sklapao ugovore s Ježićevom tvrtkom, je konzalting tvrtka koja sudjeluje u nabavi nafte za MOL. Ta tvrtka produktovodom iz Rusije u Mađarsku za MOL uvozi dizelsko ulje s velikim postotkom sumpora koja MOL zatim rafinira u svojim rafinerijama. Na tom poslu godišnje se obrne između 800 milijuna i milijardu dolara, a osim relacije s MOL-om ta tvrtka nema regularnih poslovnih odnosa s drugim klijentima čija vrijednost prelazi milijuna do 2 milijuna dolara. Fazekaš je posvjedočio da ge je u proljeće 2009. godine kontaktirao direktor švicarske tvrtke Xenoplast shipping, Stefan Hurliman, a za koju je čuo da je u vlasništvu Roberta Ježića, vlasnika Diokija. Hurliman je Fazekašu ponudio suradnju, jer je "čuo da je on zainteresiran za Družba Adriju". Kako je Hurliman čuo za njega, nije znao reći. Iako je Hurliman u svom iskazu u istrazi govorio da mu se Fazekaš predstavio kao MOL-ov predstavnik, Fazekaš kaže da je samo spomenuo MOL kao jednog od svojih klijenata.
"Bio sam zainteresiran za realizaciju projekta Družba Adria, o kojem sam puno znao jer sam svojedbno u Jukosu vodio pregovore o Družba Adriji. Znao sam za sve potencijalne mogućnosti tog projekta ako na jednoj strani tog naftovoda stoje skladišni kapaciteti. Postalo mi je jasno da bi preko Ježića mogli realizirati taj projekt jer smo saznali da je određeno zemljište blizu omišaljske luke bilo u njegovom vlasništvu i nije ga uspio prodati Janafu. Pretpostavljali smo da Ježić može političkim kontaktima pomoći da započne transport nafte Družba Adrijom", rekao je Fazekaš. U cijelom poslu je, kaže, zastupao svoje vlastite interese i interese Gucerijeva, a ne Rusnefta. Na pitanje da li je lobirao i u drugim državama za projekt Fazekaš se nije precizno izjasnio odgovorivši da je državni sporazum okvir koji se treba realizirati na razini tvrtki transportera nafte, te kad bi netko uspio s njima sklopiti ugovor mogao bi zaključiti dobar posao. Interes za Družbu imao je i MOL, a da je Hungarn oil imao skladišne kapacitete u Omišlju mogao bi ostvariti dobit.
U proljeće te godine Fazekaš je s Hurlimanom zaključio dva ugovora za lobiranje za realizaciju projekta Družba Adria. Zaključena su dva ugovora - jedan na 2,4 i drugi na 2,6 milijuna eura, a potpisali su ih Hurliman i predstavnici tvrtke Atlas services menagement, također povezane s Gucerijevom. Sumu od 10 milijuna eura predložio je Hurliman, rekao je Fazekaš, a Fazekaš je kazao da je riječ o novcu Hungarn Oil-a i njegovom vlastitom, iz prodaje dionica GTS Grup. U nacrtu ugovora spominjao se Lukoil, naveo je Fazekaš, ali je na koncu njegovo ime izbacio radi političke osjetljivosti, ali je naveo da je naručitelj posla jedna velika naftna kompanija. Cilj ugovora bio je da Ježić osigura uvjete za pokretanje projekta, odnosno da se osigura prijemčljivost s hrvatske strane kako bi se projekt Družba Adria mogao realizirati. "Siguran sam da je Ježić znao kako promaknuti projekt", rekao je svjedok koji je o lobističkom poslu razgovarao s Hurlimanom, za kojeg je rekao da se ne razumije u Družba Adriju. Suma od 5 milijuna eura trebala je zainteresirati Ježića za posao. Zanimljivo je da je Fazekaš posvjedočio da do osobnog susreta, pa ni ikakave direktne komunikacije između njega i Ježića uopće nije bilo, već da su komunicirali preko Hurlimana. Tijekom cijelog trajanja ugovora Fazekaš nije ni čuo ni vidio Ježića, niti je dobivao pismene izvještaje o poslu koji se obavlja, već mu je preko telefona rečeno da se radi. Ipak, Fazekaš je posvjedočio da je računao da će Ježić odraditi svoj dio, pri čemu je Hurlimanu "izričito rečeno da taj novac ne smije koristi za mićenje hrvatskih političara", Na pitanje suca Turudića zašto je to rečeno, ako se apstrahiraju moralni zakoni, Fazekaš je odgovorio da je mićenje protuzakonito. Kazao je da isplata avansa nije neuobičajena u tom poslu.
Na upit zašto u ugovorima stoji da je riječ o konzaltingu, a ne o lobiranju - što je bio stvarni posao, Fazekaš je odvratio da u vezi Družba Adrije ima "šarena iskustva" jer je riječ o politički osjetljivom projektu te da nije želio da se o svemu proširi glas prije vremena. Fazekaš je posvjedočio da je imao interes za kupnjom zemljišta Diokija na kojem se treba graditi LNG terminal, te da je već Hypo banci, koja ima hipoteku na zemljište, dostavio određene službene dokumente. Na pitanje zašto je uopće želio zemljište za gradnju skladišnih kapaciteta, kad Janaf ima više od 1 milijun m3 a samo 35% kapaciteta je iskorišteno. Fazekaš je na to pitanje odgovorio da mu je u više navrata i s više strana rečeno da su ti kapaciteti rezervirani od strane Janafa.
Hurliman Fazekašu nije rekao koga će Ježić kontaktirati, a svjedok se nije sjećao da je Hurliman spominjao ime Ive Sanadera, za kojeg je znao da Ježim s njim ima kontakt. Ipak, rekao je kako pretpostavlja da Sanader nije podupirao projekt Družba Adria jer da ga je podupirao on bi se i realizirao, a ovako baš zbog otpora politike od projekta nije bilo ništa. Fazekaš je kazao da je u prosincu 2009. konstatirao da lobiranje ne ide onako kako je on to očekivao i da je od Hurlimana pismeno zatražio raskid ugovora, što je Hurliman prihvatio tek u lipnju 2010. U otkazu ugovora navedeno je da se djelomično prihvaća realizacija ugovora jer, kazao je Fazekaš, Hurliman nije želio drugačije potpisati raskid.
Nakon raskida ugovora Fazekaš je kazao da je pismeno tražio povrat avansa od 5 milijuna eura, ali Hurliman im je javio da je Xenoplast prestao postojati jer je fuzioniran s Diokijem. Fazekaš je kazao da je angažirao švicarsku tvrtku Baker&Mackenzie koja će tražiti povrat novca od Diokija. Na pitanje kako je shvatio da od projekta neće biti ništa, Fazekaš je odgovorio da je do tog zaključka došao na temelju političkih događaja u Hrvatskoj, a nakon Ježićevog uhićenja bilo mu je jasno da on nije osoba koja im može pomoći. Na konstataciju tužiteljice da je Ježić uhićen u prosincu 2010., a Fazekaš je tek u rujnu 2011. zatražio povrat novca svjedok je odvratio da je čekao razvoj situacije, te da je trebalo vremena da se donese takva odluka, a presudilo je kad je Ježić dao iskaz protiv Sanadera.
Na pitanje zbog čega na njegovoj vizit karti ZMB-a stoji logo MOL-a i Rusnefta Fazekaš je odgovorio da je to uobičajeno kad je riječ o joint-venture kompaniji, kada se navode imena partnera. Svjedok je kazao da bi se sutra u sudnici trebao pojaviti njegov gazda, Gucerijev, a sudac Turudić mu je kazao da poruči Gucerijevu da dođe jer je to važno.
Tijekom unakrsnog ispitivanja konstatiralo se da je Fazekašova tvrtka IF Consulting angažirana za konzultantske usluge koje daje MOL-u, konkretno Fazekaš je savjetnik potpredsjednika za upstream i downstream.
