Bacs je bio MOL-ov član Uprave zadužen za financije u vrijeme sklapanja međudioničarskog ugovora te je od lipnja do prosinca 2009. vršio dužnost izvršnog direktora. Bacs tvrdi da je 2007. godine INA bila stabilna i likvidna kompanija, ali je plinsko poslovanje stvaralo gubitke od oko 400 do 500 milijuna kuna godišnje. Taj trend se ubrzao 2008. godine, kada su gubici plinskog poslovanja narasli otprilike trostruko. Na ljeto 2008. godine cijene nafte na svjetskom tržištu bitno su pale.
Na upit da objasni razlog zašto su povezani gubici u plinskom poslovanju 2008. godine s obzirom na 2007. godinu, Bacs kao razlog navodi formulu prema kojoj se određivala cijena uvezenog plina, a koja je opet povezana s cijenom nafte na tržištu. Kako raste cijena nafte, tako raste i cijena plina, te obrnuto. Cijena plina računa se prema cijeni nafte koja je na snazi bila 9 mjeseci prije, pa je tako i pad cijena plina u Hrvatskoj stigao 9 mjeseci kasnije, objašnjava Bacs. Na upit tužiteljice je li do velikih gubitaka INA-e došlo zbog naglog pada cijena nafte na svjetskom tržištu, Bacs odgovara negativno i tvrdi da je gubitke stvaralo plinsko poslovanje. Poslovanju INA-e donekle je pomagala domaća proizvodnja, ali INA nije bila spremna na takav udar, tvrdi Bacs. "U jesen 2008. godine došlo je do opasnosti da će INA morati odjedanput vratiti kredit od milijardu dolara. Dio problema pokušao se riješiti u samoj kompaniji, a dio su morali riješiti hrvatska Vlada i MOL. Takvi su negativno trendovi nastavljeni sve do lipnja 2009. godine, do mog odlaska s mjesta izvršnog direktora za financije", svjedoči Bacs. Razlog gubitaka u plinskom poslovanju INA-e bila je činjenica da se hrvatsko tržište opskrbljivalo s 30 do 40 posto uvoznog plina, čija je cijena bila bitno viša od cijene po kojoj bi se plin prodavao u Hrvatskoj, posvjedočio je Bacs. Krajem 2008. godine INA-i je prijetila objektivna opasnost od stečaja. Ukoliko tvrtka ne bi isplatila kredit bankama u iznosu od milijardu kuna, banke bi mogle tražiti otplatu kredita u cjelosti, što bi za INA-u značilo odlazak u stečaj, tvrdi Bacs.
"Kako bi prevladali takvo stanje najprije smo na razini tvrtke sveli troškove na minimum te pokušali investicije svesti na najmanju moguću mjeru. Ti su koraci bili potrebni, ali nedovoljni, a i dalje je postojao problem gubitaka u plinskom poslovanju, odnosno kupnje plina po skupljoj, a prodaju po jeftinijoj cijeni. Gubici plinskog poslovanja narasli su na 1,5 milijardi kuna", objašnjava Bacs. Obratili su se tadašnjoj Vladi s dva prijedloga: da se povisi cijena plina ili da se iz INA-e izdvoji plinsko poslovanje. Sljedeća stvar koju je trebala riješiti Vlada bilo je reformuliranje poreznog duga INA-e prema Vladi. Ina je, kazao je Bacs, u to doba imala problema s naplatom potraživanja te je pooštrila uvjete poslovanja prema manjim kupcima nafte i naftnih derivata, prisjeća se Bacs. Zbog toga su izgubili dio tržišta jer su se neki od njih obratili dobavljačima koji su im prodavali naftu po jeftinijoj cijeni. MOL je INA-i pomogao davanjem kredita s kamatama prema tržišnim uvjetima. Drugačija opcija nije bila moguća, rekao je svjedok, jer bi se u tom slučaju radilo o poklonu, a ne o kreditu.
U nastavku je svjedočila Katalin Tamas, koja od 2005. radi u MOL-u gdje se bavi razvojem plinskog poslovanja. Ona je kazala da se pristupilo pregovorima o izdvajanju plinskog poslovanja jer je kupnja PSP Okoli bila strateški interes Hrvatske, a inicijativa za pregovore došla je iz Hrvatske. Rekla je da je u zimu 2006. došlo do velike nestašice plina te da Ina više nije mogla a ni htjela poslovati s gubitkom radi razlike u prodajnoj i nabavnoj cijeni plina, a izdvajanjem plinskog poslovanja Hrvatska država taj je problem mogla riješiti povećanjem cijena plina.
Na pitanje je li postajala kakva projekcija profitabilnosti za plinsko poslovanje Tamas je odvratila: "Takve projekcije su se radile i sa strane MOL-a, ali i s hrvatske strane. Uzimani su u obzir različiti scenariji i načini na koji će promjene cijene plina utjecati na smanjenje gubitaka i stvaranje eventualne dobiti. Utvrđeno je da će INA u početnom periodu podupirati funkcioniranje tvrtke Prirodni plin i to prodajom plina po povlaštenim cijenama, osiguranjem kredita te davanjem garancija za plaćanje uvoznog plina. Garancija je značila da bi, u slučaju da tvrtka Prirodni plin ne plati uvezeni plin, to učinila INA". Tamas dodaje da se radilo o teškim pregovorima te da je Hrvatska shvaćala da će u prijelaznom periodu morati pokriti gubitke, pa je inzistirala u svakom detalju pregovora kako bi si osigurala najpovoljniji položaj.
Kupac i prodavač su međunarodnoj konzultantskoj firmi povjerili da izvrši procjenu vrijednosti PSP-a. Dogovoreno je da se cijena formira tako da se odredi sredina između najviše i najniže cijene, ali dodatan uvjet hrvatske Vlade je bio da se kao kupoprodajna odredi najniža procijenjena cijena. MOL je tom uvjetu udovoljio, tvrdi Tamas. Nekoliko dana prije potpisivanja ugovora o izdvajanju plinskog poslovanja, kada je već bila gotova posljednja verzija ugovora, Hrvatska strana je kao dodatni uvjet tražila da se izostavi mogućnost reotkupa, što je i učinjeno. Analizirala je svaku od MOL-a ponuđenu stavku, a često je tražila ustupke i promjene ugovora. Tijekom pregovora o izdvajanju plinskog biznisa raspravljalo se i o porastu rudarske rente do najviše 10%, potvrdila je Tamas. Na upit o tome kolika je rudarska renta u Mađarskoj, svjedokinja odgovara da nije upoznata sa situacijom kakva je sada, ali da je prije šest godina renta bila između 12 i 60%. Napominje kako se to ne može usporediti sa situacijom u Hrvatskoj jer se u Mađarskoj cijena plina određuje prema tržišnom kriteriju, a s obzirom na diskont koji bi INA davala tvrtki Prirodni plin, izdvajali bi se otprilike isti iznosi za rudarsku rentu kao u Hrvatskoj. Po njenom mišljenju cilj energetske neovisnosti Hrvatske samo je djelomično ostvaren jer su i ugovori samo djelomično provedeni.
