Ježić je rekao da ga je Sanader krajem 2008. pitao je li moguće organizirati iz inozemstva primitak 10 milijuna eura koje je trebao dobiti od MOL-a, na što je odgovorio potvrdno, te Sanaderu objasnio da bi troškovi transakcije mogli iznositi i 20%. Ježić je rekao da je od direktora svoje tvrtek Xenoplast &Shipping Stefana Hurlimana dobio odgovor da transakcija može ići preko njih, te je o tome obavijestio Sanadera. Hurlimana je kontaktirao Imre Fazakas koji se Hurlimanu predstavio kao predstavnik MOL-a. Ježić je rekao da Fazakasa nikad osobno nije vidio niti s njim kontaktirao. Opisao je svoj susret u Vladi s Hernadijem i Jozom Petrovićem (tadašnjim članom uprave Ine i današnjim Hernadijevim savjetnikom) mjesec ili dva nakon postignutog dogovora o transakciji koji su izlazili iz Sanaderovog ureda. Ježić je Sanaderu rekao da uplate nije bilo, na što je Sanader tražio da se Hernadi i Petrović vrate u njegov ured, što su oni i učinili, a Ježić je poslan u drugu prostoriju. Kad se vratio u Sanaderov ured kazao je da je Hernadi rekao da će "sve biti u redu i da će transakcija biti izvršena u dva puta jer se radi o većoj transakciji. Prva polovica trebala je biti isplaćena odmah,a ostatak od 5 milijuna krajem godine", rekao je Ježić. Par dana nakon tog dogovora Fazekas je došao u Zuerich, sročeni su ugovori između Xenoplasta i dvije ciparske firme za konzalting usluge, a prvih 5 milijuna eura stiglo je na račun za 10 do 15 dana.
Ježić je posvjedočio da je Sanaderu rekao za uplatu, na što ga je ovaj pitao kad bi mu mogao dostaviti novac. Ježić je Sanaderu objasnio da novac treba neko vrijeme stajati na računu jer se tako radi kod uplata iz egzotičnih zemalja. Nakon Sanaderove ostavke Ježić, Sanader i Hernadi su ručali u Marcellinu. Ježić je rekao da je Sanaderu ubrzo kazao da ne želi da Xenoplast primi preostalih 5 milijuna eura, što je Sanader primio mirno. O tome je obavijestio i direktora Xenoplasta Hurlimana, nakon čega im je s Cipra došao pismeni raskid ugovora o suradnji gdje eksplicitno stoji da ne postoje međusobna potraživanja između tih tvrtki. Nakon Ježićevog svjedočenja u svibnju 2011. i njegovog terećenja Ive Sanedera i Hernadija ciparske tvrtke obavijestile su Ježića da traže povrat novca.
U sklopu ispitivanja Ježić je izjavio: "Moj odnos sa Sanaderom nije formalan. Imali smo dogovor da će novac stići u Xenoplast, da ću ja njime operativno raspolagati i da će nakon dvije godine novac njemu biti isplaćen". Najavio je da će spornih 5 milijuna eura vratit državi Hrvatskoj jer novac nije njegov. Na pitanje što misli čiji su novac Ciprani uplatili odgovorio je: "Kako je išao tijek novca, jedino što mogu zaključiti je da je MOL-ov", a na svjedočenje ga je naveo pritvor u trajanju 4 mjeseca i 19 dana. Zanimljivo je i da je Ježić na pitanje o poslovanju Diokija s Inom kazao da je tvrtka jedini kupac etana u državi, te da Ina etan, kad ga ne prodaje Diokiju (kao što je to sada) pušta u distributivnu mrežu i miješa ga s prirodnim plinom, što je upitno, ili ga spaljuje kao višak. Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović ustvrdio je da je novac za koji se Sanader tereti Ježićev honorar za angažman koji su Rusi htjeli imati u Omišlju. Suđenje se nastavlja 15. ožujka svjedočenjem Joze Petrovića i bivšeg potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca, prenio je T portal.
