"Zbog tromosti tržišta koristi koje bi na makroekonomskoj razini trebale imati zemlje uvoznice nafte i naftnih derivata, biti nešto prigušenije u Hrvatskoj nego u nekim drugim članicama Unije, osobito ako se trend oštro preokrene ili se trenutne cijene nafte ne zadrže duže razdoblje", zaključuje se u analizi HGK koja se pozabavila kretanjem cijena sirove nafte i njihovog utjecaja na gospodarstvo. Promjene cijena finalnog proizvoda odnosno usluge s promjenom cijene goriva je najočekivanije kod transportnih tvrtki odnosno kod djelatnosti prometa. Ipak, HGK sugerira da nikako ne treba očekivati trenutnu reakciju tog sektora smanjivanjem cijena usluge prijevoza jer ona ne ovisi samo o cijeni goriva. Kod određivanja cijene usluge prijevoza sudjeluje veliki broj fiksnih, varijabilnih, izravnih i izvanrednih troškova. Osim toga, u Hrvatskoj još postoji praksa da naručitelji prijevoza sami određuju koliko će platiti uslugu. "Sama cijena goriva sadržana je u varijabilnim troškovima čiji se udio može kretati od 20-50% u konačnoj cijeni usluge. Za dobro razvijene i moderne tvrtke s novim i modernim voznim parkom, uz korištenje suvremenih tehnologija i poslovnih procesa, trošak goriva u konačnoj se cijeni usluge procjenjuje na oko 25%. Zajedničko za sve grane prometa u RH jest to da im je fiksni udio troškova veći teret od troška goriva te je i do 30% viši nego u susjednim zemljama.", stoji u analizi. Komorini analitičari kažu da razlozi tromijeg pada cijena naftnih derivata u Hrvatskoj (koja uvozom zadovoljava oko 85% potreba za sirovom naftom te oko 40% za rafinerijskim proizvodima) u odnosu na pad svjetskih cijena sirove nafte, leže u nizu elemenata, od tečaja (deprecijacija kune prema USD) i nedavne liberalizacije tržišta naftnih derivata (postoji prostor za razvoj konkurencije) do dublje i dugotrajnije opće gospodarske krize u usporedbi s ostalim članicama EU.