Tri MOL-ova člana Uprave Ine prošli tjedan podržala su smjenu radničke predstavnice u Nadzornom odboru kompanije Maje Rilović, inače čelnice sindikata Sindikata Inaš, doznaje Energetika-net.com. Krajem rujna Radničko vijeće u Ini donijelo je odluku o opozivu Maje Rilović te za novog predstavnika radnika imenovalo Božu Mikuša, čelnika sindikata SING. No, smjena gđe Rilović čini se zakonski upitnom. Mađarski članovi Uprave odluku su donijeli nakon provedenih internih konzultacija i analize koja je konstatirala kako je ta materija pravno neodređena, ali važna i osjetljiva iz čega je Sektor pravnih poslova Ine izveo zaključak kako je Ina obvezna provesti službenu odluku Radničkog vijeća, bez ulaženja u pitanje valjanosti takve odluke, doznajemo neslužbeno. Smjenu M. Rilović međutim nisu podržali hrvatski članovi Uprave, niti predsjednik NO Davor Štern, tako da gđa Rilović do daljnjega ostaje u NO kompanije, jer je za njen opoziv prema Zakonu o trgovačkim društvima potreban potpis svih članova Uprave i predsjednika NO kompanije. Uprkos činjenici da je Rilović i dalje legitimna članica NO, sve dok ne bude brisana iz registra pri Trgovačkom sudu, potvrdila nam je da su joj iz Ine prestali slati službene materijale za sjednice. U pozadini priče je sukob između sindikata, zbog čega Ina godinama nije imala predstavnika radnika u NO, no čini se da nije samo to razlog zalaganja za njen odlazak. Naime, Radničko vijeće koje je pokušava smijeniti imenovano je nakon što je Maja Rilović na neposrednim izborima za radničkog predstavnika u NO dobila podršku nešto više od 37% radnika. Radničko vijeće kaže da posjeduje pravno mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva prema kojem vijeće može opozvati radničkog predstavnika iako je on izabran na neposrednim izborima. Maja Rilović nam je na uvid dala drugačije mišljenje MINGORP-a iz lipnja 2011. U tom mišljenju, koje potpisuje ravnateljica Uprave za rad i tržište rada Inga Žic pozivajući se na Zakon o trgovačkim društvima i Zakon o radu, stoji da radnički predstavnik može biti opozvan samo od strane onih koji su ga imenovali. Isto tako, stoji da predstavnik radnika ne bi mogao biti opozvan od strane naknadno izabranog radničkog vijeća, no ako direktno izabranom predstavniku radnika prestane mandat za vrijema mandata naknadno izabranog RV , vijeće će moći sukladno ZOR-u, imenovati i tako imenovanog predstavnika kasnije osporiti. S druge strane, Zakon o radu ništa izrijekom ne kaže o slučaju o kojem je ovdje riječ - može li naknadno imenovano radničko vijeće smijeniti prethodno izravno izabranog radničkog predstavnika u Nadzornom odboru, dok europsko zakonodavstvo isto definira na način koji sugerira mišljenje Ministarstva iz lipnja 2011. To ipak nije spriječilo mađarske članove Uprave Ine da zatraže odlazak Maje Rilović iz NO Ine. "Vrlo je neobično da Ina godinama nije imala Radničko vijeće jer su sindikati smatrali da bi radničko vijeće umanjilo snagu sindikata, da bi se odjednom dva tjedna nakon mog izbora u Nadzorni odbor proveli izbori za Radničko vijeće inicirani od SING-a i EKN-a koji su čini mi se instruirani da me maknu. Riječ je o sukobu koncepcija, pri čemu je presudan moj angažan prije ulaska u Nadzorni odbor i moj rad u odboru, koji se protivi interesima mađarskog suvlasnika, u dijelu pretvaranje Ine u podružnicu MOL-a", komentirala je cijeli slučaj za Energetika-net.com Maja Rilović. U NO Maja Rilović angažirala se oko izdvajanja djelatnosti iz Ine ili implementaciju pojedinih Društava u Inu. Postavljala je pitanja zašto se kontinuirano gube tržišta u Hrvatskoj i regiji, a što dovodi u opasnost opstanak Rafinerije Sisak. Pitala je zašto se planirane investicije ne realiziraju u rokovima, zašto se kasni sa modernizacijom rafinerija, zašto se nedovoljno ulaže u istraživanje i proizvodnju, zašto se gase maloprodajna mjesta i kasni sa planiranom modernizacijom crpki. Isto tako, Rilović je supotpisala predstavku kojom su tri člana NO Ine koje je imenovala Vlada - predsjednik NO Davor Štern, članovi Gordana Sekulić i Damir Vanđelić - zatražili preispitivanje rješenja Agencije za tržišno natjecanje od 9. lipnja 2009. o uvjetnoj koncentraciji MOL-a i Ine, navodeći uz ostalo kako gospodarske prednosti i ciljevi te koncentracije, prema pokazateljima poslovanja Ine, nisu ostvareni, dok je MOL realizirao svoja upravljačka prava i vladajući položaj. Tu predstavku mnogi smatraju dosad najoštrijom kritikom hrvatskih članova NO na način poslovanja kompanije pod MOL-ovim upravljanjem.