Prema izvorima iz rafinerije, postoje ozbiljni tehnički problemi u radu postrojenja Inine Rafinerije nafte Rijeka u Urinju pa ih svako malo pokreću i zaustavljaju, što rezultira i visokim zagađenjima zraka, prenosi Novi list.  Opstanak riječke rafinerije, a time i sedamsto radnih mjesta u njoj, izravno je ugrožen MOL-ovim neispunjavanjem obaveza da do kraja provede modernizaciju rafinerijskih postrojenja ustvrdio je Ivica Perinić , povjerenik Sindikata EKN-a u riječkoj rafineriji, potvrđujući time nedavnu izjavu člana uprave Ine Ivana Krešića sa suđenja Ivi Sananderu, prema kojoj MOL nema u planu realizirati drugu fazu modernizacije. Ugroženo poslovanje Mađarski MOL, smatra Perinić, od samog ulaska u Inu, suprotno preuzetim obavezama, ne ulaže u proizvodnju i trgovinu, čime je Ina izgubila dobar dio tržišta maloprodaje naftnih derivata, a odustajanje od nastavka modernizacije, iako nikad službeno potvrđeno, na duge će staze ugroziti poslovanje riječke rafinerije. Kako navodi Novi list, Ina ne zna kad će okončati modernizaciju pogona Na konkretan upit lista namjeravaju li i kada završiti započetu modernizaciju iz Ine je stigao vrlo općenit odgovor o drugoj fazi kao imperativu u zadržavanju konkurentnosti na tržištu. O rokovima izgradnje nema ni slova, a opravdanje je nađeno prebacivanjem loptice na lokalnu i regionalnu samoupravu koja mora usvojiti odgovarajuću prostorno-plansku dokumentaciju. "Razumijemo da je izmjena prostornog plana Primorsko-goranske županije u proceduri i želimo aktivno pridonijeti tom procesu" poručuju iz Ine. " Iz svega što smo do sad vidjeli, nameće se zaključak da MOL ni prvu fazu modernizacije nije financirao svojim novcem, nego Ininom zaradom na poljima u Siriji. Sad kad je priljev novca iz Sirije obustavljen, MOL odugovlači s drugom fazom modernizacije, jer bi to morao ostvariti vlastitim sredstvima, kojih nema. Bez obrade teških ostataka rafinerija nema šanse opstati na tržištu. A to znači gubitak još sedamsto radnih mjesta i to u proizvodnoj djelatnosti",  kazao je Perinić. Rafinerija nafte Rijeka već je poslovno dobrano uzdrmana prvom fazom modernizacije, koja je službeno dovršena ali postrojenja – ne rade. Od tri novoizgrađena pogona – Clausa, Hidrokrekinga i postrojenja za proizvodnju vodika, prva dva Ina ne uspijeva staviti u pogon, iako ih je bivša premijerka Jadranka Kosor službeno »startala« još prije više od godinu dana, a treće ne radi jer ne rade ostala dva. Prema izvorima iz rafinerije, postoje ozbiljni tehnički problemi u radu postrojenja, a  uzrok svemu je, tvrde, loša kvaliteta dijela izvedenih radova i ugrađene opreme. Upućeni kao primjer sumnjive kvalitete navode da je Claus postrojenje najvećim dijelom gradila mađarska tvrtka kojoj je to bio prvi takav posao. Nemogućnost puštanja novih postrojenja u stabilan rad, zajedno s nepovoljnim tržišnim okolnostima rezultirali su i novim smanjenjem proizvodnje u riječkoj rafineriji koja će ove godine, prema planu, preraditi svega 1,8 milijuna tona nafte, dok je u zadnjih desetak godina prosjek bio oko tri milijuna, a maksimalni kapacitet je oko 4,5 milijuna. Iako iz Ine uporno ponavljaju kako od druge faze nisu odustali, MOL-ovi gubici u rafinerijskom poslovanju potvrđuju da je mogućnost odustajanja od modernizacije hrvatskih rafinerija itekako stvarna, a izjave njegovih čelnika o »nepovoljnim okolnostima na tržištu, teškoćama drugih rafinerija u okruženju i viškovima kapaciteta« zvuče kao priprema terena za takvu odluku. Da je tako smatra i Jasminko Umićević, dipl. iur.,  stručnjak za energetiku, koji izražava zabrinutost ali i podsjeća da postoje ugovorne obaveze koje MOL mora ispuniti. "MOL-u se trenutno više isplati izvoziti teški ostatak nafte na ionako prezasićeno mediteransko tržište, a uvoziti ono što mu treba, nego investirati još 400 milijuna dolara u riječku rafineriju. Trenutno je tako, ali ipak postoje i ugovori koje MOL mora ispuniti, a u suprotnom, za neispunjavanje ugovora, postoje i sankcije" zaključuje Umićević za Novi list.