Svjetska potražnja za fosilnim gorivima bit će na vrhuncu 2023. godine, prognozirao je utjecajni trust mozgova Carbon Tracker. To će predstavljati značajan rizik za financijska tržišta jer bilijun dolara vrijedna nafta, ugljen i plin mogu postati bezvrijedni. Eksplozivni rast vjetroelektrana i sunčanih elektrana, borba protiv klimatskih promjena i usporavanje rasta potražnje za energijom kulminirat će vrhuncem potražnja fosilnih goriva 2020-ih godina, prema prognozi. Projekcija je znatno ambicioznija od prognoza svjetskih naftnih i plinskih tvrtki koji očekuju da će potražnja doživjeti vrhunac sredinom 2030-ih. Rani vrhunac fosilnih goriva, 2023. godine, posljedica je projekcije razina elektrifikacije, kao što je tranzicija prometa s nafte na baterije i električnu energiju. Potražnja za fosilnim gorivima raste već 200 godina i počela je ulaziti u strukturalni pad s kojim će se cijeli sektori boriti. Ugljen je već dostigao svoj vrhunac 2014. godine. Carbon Tracker izjavio je kako su financijska tržišta suočena sa 'sustavnim rizikom' zbog smanjenja vrijednosti industrije fosilnih goriva (25 bilijuna USD), zbog vrhunca potražnje. Zemlje poput Venezuele i Saudijske Arabije, koje se pretežno oslanjaju na prihode od nafte, također su u opasnosti od smanjenja njihovih poreza. No, naftne i plinske tvrtke ne prihvaćaju ideju da je njihova imovina u opasnosti jer njihove rezerve ne ostaju dugo pod zemljom. BP je ranije ove godine izjavio da svakih 13 godina iscrpi sve svoje rezerve ugljikovodika. Drugi jednostavno odbacuju ideju da vrhunac potražnje uskoro dolazi, a ExxonMobilom, najveća svjetska naftna tvrtka, projicira rast do 2040. godine, kada će se, prema njima, svijet i dalje oslanjati na naftu za teška vozila, brodarstvo i zrakoplovstvo. Prva dva desetljeća ovog stoljeća bili su razdoblje inovacija za obnovljive izvore energije, dok se za 2050. prognozira da će obnovljivi izvori napokon prijeći fosilna goriva.  Padajući troškovi vjetroelektrana i sunčanih elektrana bi doveli neke zemlje u razvoju na brzu tranziciju prema obnovljivim izvorima kako bi se zadovoljila većina njihovih rastućih energetskih potreba, tvrdi Carbon Tracker. Međutim, ako sve više zemalja neozbiljno budu shvaćali Pariški sporazum, to će imati utjecaj na brzinu tranzicije u energetici.