Kad bi sudac Ivan Turudić osudio bivšeg premijera Ivu Sanadera za mito zbog sklapanja štetnog dioničarskog ugovora između Vlade i mađarskoga MOL-a koji se odnosi na Inu, to ne bi značilo automatsko poništavanje tog ugovora niti biti taj ugovor automatski postao nevaljan. To je Slobodna Dalmaciji potvrdio Mladen Sučević, odvjetnik specijaliziran za trgovačko pravo, tvrdeći da hrvatski zakoni ne predviđaju automatsko poništavanje takvih ugovora zbog štetnosti ugovora za jednu od ugovornih strana. “Država bi trebala pokrenuti sudsku parnicu za poništavanje tog ugovora ako smatra da je, na primjer, bila obmanuta u slučaju određivanja nekih parametara, a zastara u tom slučaju iznosi tri godine od dana sklapanja ugovora, odnosno godinu dana od dana saznanja za razlog poništavanja. Ako bi se država odlučila za pokretanje parnice tvrdeći da je ugovor ništetan, tada nema rokova za zastaru, a moralo bi se dokazati da je ugovor nemoralan, protivan Ustavu ili nekom određenom strogom zakonskom propisu”, rekao je Mladen Sučević, napominjući da bi DORH, koji zastupa državu, vrlo teško na sudu “srušio” taj dioničarski ugovor. No, ovdje postoji još jedna pravna caka, odnosno 27. točka ugovora koja sadržava takozvanu salvatorsku klauzulu koja glasi: “Ako bilo koji uvjet, odredba, utanačenje ili drugi uvjet ovog Ugovora bude utvrđen nevaljanim, ništavim ili neizvršivim, ostatak ovog Ugovora ostat će na punoj snazi i s punim učinkom te ni na koji način time neće biti zahvaćen, oslabljen ili poništen.” Očito je, dakle, da bi DORH vrlo teško mogao u sudskoj parnici poništiti čitav ugovor, odnosno morao bi zahtijevati utvrđenje ugovora ništetnim, što će biti skoro nemoguće postići.