Teško je napraviti strategiju energetskog razvitka kad ne postoji ni strategija gospodarskog razvoja. Osim toga, energetske investicije treba planirati dugoročno, a vlade planiraju samo na četiri godine, upozorili su u četvrtak energetski stručnjaci na predstavljanju studije »Strateške odluke za energetsku budućnost Hrvatske«. Njezina je autorica Ana Marija Boromisa iz Instituta za međunarodne odnose i bivša članica Upravnoga vijeća HERA-e. Stručnjaci su nabrojali i brojne druge prepreke koje otežavaju nužno kvalitetno planiranje energetske budućnosti Hrvatske. Tako je Niko Malbaša iz Ekonerga istaknuo da zbog problema u prostornom planiranju svaka općina može zaustaviti bilo koji projekt pa su sada u Hrvatskoj zakočeni projekti vrijedni između tri i četiri milijarde eura. Istaknula je i da se socijalna politika ne smije voditi kroz cijene energenata, na primjer struje i plina.Uz ostale probleme koje to stvara, zbog toga se može dogoditi da privatnici, ako budu vlasnici elektrana, većinu struje proizvedene u Hrvatskoj izvezu u druge zemlje, gdje je mogu prodati po tržišnoj cijeni, što može stvoriti probleme u opskrbi domaćih potrošača, napomenuo je Ivica Toljan iz HEP-a. »Osim toga, bez poznate cjenovne politike barem za nekoliko godina ne mogu se planirati i pokretati investicije jer tvrtke nemaju sigurne izvore kapitala koji će im omogućiti isplativost ulaganja. Zato mnoge energetske investicije nisu ni pokrenute«, naglasio je energetski stručnjak Stevo Kolundžić. Upozoreno je da su proteklih godina u Hrvatskoj izrađene brojne studije, ali je od većih elektrana izgrađena jedino hidroelektrana Lešće. No, mišljenja se poprilično razizlaze u tome što su investicijski prioriteti. Dok su neki predlagali gradnju velikih termoelektrana kao temeljnih izvora koji će osigurati većinu potrebne struje i omogućiti veće priključivanje obnovljivih izvora energije na elektroenergetski sustav, drugi su se zauzimali za drukčije opcije, piše Vjesnik.