Nadzorni odbor HEP-a prošlog je tjedna većinom glasova potvrdio prijedlog uprave o podizanju ukupno 123,2 milijuna eura teškog kredita za izgradnju hidroelektrane Ombla u Rijeci dubrovačkoj. Nakon ove odluke preostaje samo da Vlada Jadranke Kosor, uime države kao stopostotnog vlasnika HEP-a, da zeleno svjetlo i da se pokrene postupak potpisivanja ugovora s bankama. Predviđeno je da se 80 milijuna eura posudi od Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), a preostalih 43,2 od dvije institucije – Kommunal kredit AG i Siemens financial services, inače razvojna banka koncerna Siemens. Osim da projekt neće financirati privatni investitor, kao što se najavljivalo prije nekoliko godina, nego država ovdje je zanimljivo još nešto. Naime, prije nekoliko tjedana u medije je procurila informacija da je konzultantska kuća Tractabel Engineering, koju je angažirao sam EBRD, došla do zaključka da će HEP u prvih 25 godina rada elektrane Ombla prodajom struje i vode uspjeti vratiti samo 37,8 posto inicijalne investicije. Do te je brojke konzultant došao na osnovu podataka dobivenih od HEP-a, među ostalim i da će prosječna prodajna cijena struje u tih 25 godina biti 214 kuna po MWh. Međutim, članovima Nadzornog odbora Uprava HEP-a prezentirala je podatak prema kojem je razdoblje povrata investicije samo 13 godina, a očekivana prosječna prodajna cijena struje u 25 godina 487 kuna po MWh. Projekt izgradnje HE Ombla, koja bi bila prva podzemna elektrana u Europi i druga u svijetu, jedan je od tridesetak velikih investicijskih projekata s kojima se hvali premijerka Kosor, i s kojima ona namjerava pokrenuti posustalo hrvatsko gospodarstvo. U cijeloj bi priči bilo bitno samo to da se Vlada u kampanji, posebno u desetoj izbornoj jedinici, može hvaliti da je ovaj važan projekt dovela na prag realizacije. Osim same cijene, EBRD-ov konzultant za tehničku i financijsku procjenu projekta ukazuje i na problematičnost činjenice da bi se elektrana gradila u krškom masivu, što znači da je troškove same gradnje jako teško predvidjeti i da je vrlo vjerojatno da bi oni mogli biti puno veći nego što se predviđa u projektnoj dokumentaciji. Čak se kao krajnja mogućnost spominje situacija u kojoj bi se nakon što radovi završe i potroši veliki novac utvrdilo da elektrana neće moći funkcionirati kako je planirano. Stoga je zanimljivo zbog čega se EBRD spreman upustiti u financiranje projekta u čiju isplativost sumnja njegov konzultant. Na izgradnju ove Hidroelektrane prigovor imaju i ekološke udruge koje smatraju da bi se time ugrozile neke zaštićene vrste, piše Novi list.