Pregovarački tim hrvatske Vlade za pregovore s MOL-om oko međusobnih odnosa dvaju dioničara u Ini, predložio je mađarskoj kompaniji da se kao podloga za daljnje razgovore napravi kvalitetna analiza poslovanja Ine, doznaje Energetika-net.com iz izvora bliskih Vladi. Naime, i Vladi i MOL-u u interesu je da se razluče efekti primjene ugovora iz 2003. i 2009., pri čemu bi se ustanovilo koji su ciljevi i projekti do sada ostvareni i s kojim financijskim i općim uspjehom po dioničare. Vlada je stoga MOL-u predložila angažman strane neovisne konzultantske tvrtke koja bi se fokusirala na period od najmanje proteklih pet poslovnih godina, a vjerojatno i duže. Takva analiza poslužila bi kao transparentna podloga za razgovore oko izmjena koje Vlada predlaže, a to su prije svega promjene u korporativnom upravljanju u skladu s hrvatskim zakonodavstvom, što je prošli tjedan kao nužno konstatirala i HANFA, te definiranje strateških i razvojnih planova i projekata Ine u upstreamu i downstreamu. Vlada je od MOL-a zatražila i da se do daljnjega, dok se ne razriješe sve objektivne okolnosti, oba partnera suzdrže od daljnjeg stjecanja dionica kako bi se zadržala sadašnja vlasnička struktura kompanije. Odgovor iz MOL-a još se očekuje, no pretpostavlja se da će biti pozitivan jer MOL kontinuirano naglašava da Ina dobro posluje upravo zato što oni njome upravljaju. Neovisna bi analiza trebala pokazati sve jake strane ali i slabosti kompanije. Tu se očekuje da će u prvi plan doći nekoliko otvorenih pitanja, prije svega modernizacija rafinerija, ulaganja u istraživanje i razvoj, trgovina i marketing te stagnacija odnosno pad tržišnog udjela. Iako je Ina u solidnom plusu prostora za napredak ima jako puno, drže u Vladi. Ina je u prvoj polovici 2011. godine ostvarila neto dobit od 1,94 milijarde kuna, što je odličan rezultat, no pitanje je otkuda dolazi tako dobar rezultat. Kako se iščitava iz financijskog izviješća za prvo polugodište ove godine Ina je u plusu jedino u segmentu istraživanja i razvoja (3,36 mlrd. kn), dakle zahvaljujući nafti i plinu koji crpe, dok su baš svi ostali segmenti kompanije u minusu, kao što su bili i u istom periodu 2010. godine. Analiza bi trebala pokazati i kakvo je stanje s modernizacijom rafinerija, kralježnicom svake naftne kompanije. Sklapajući partnerstvo s Vladom MOL se obvezao ulagati u modernizaciju rafinerija, pa bi to mogao postati najveći kamen spoticanja kad je riječ o realizaciji ugovora. Ina je u rafinerijskom poslovanju ove godine ostvarila minus od 496 milijuna kuna. Prema materijalima na osnovu kojih je provedena inicijalna javna ponuda dionica 2006. obje su rafinerije trebale biti modernizirane ove godine, te raspolagati ukupnim prerađivačkim kapacitetima na razini 4,56 milijuna tona nafte. Umjesto toga obje rafinerije zajedno proizvode između 2,86 i 3,35 milijuna tona, što je razina iz 2006. godine. Umjesto ubrzavanja, modernizacija se usporava: za pojedina postrojenja u Sisku čak nije napravljena niti projektna dokumentacija, a u Rijeci se stalo na ishođenju dokumentacije za koking, dok za druga postrojenja fali čak osnovni, bazni dizajn. RN Rijeka trebala bi biti dovršena za nekoliko godina, ali sudeći po tek 202 milijuna kuna uloženih u prvih šest mjeseci ove godine u obje rafinerije (što je pad od 507 milijuna kn) pitanje je što će od toga zaista biti realizirano. Inin tržišni udio u maloprodaji i veleprodaji kontinuirano se smanjuje, za razliku od konkurencije i trendova u svim okolnim državama, pa i u Mađarskoj, gdje sve naftne tvrtke bilježe značajan rast i za razliku od Ine, koja stagnira, šire prodajni mrežu. Analizom bi trebalo ustanoviti zbog čega se to dogodilo. Pregovarački tim Vlade i MOL-a još se nije sastao, iako je podloga za pregovore s hrvatske strane već pripremljena. Čini se mađarski predstavnici više energije troše u promotivne aktivnosti nego u konstruktivni dijalog s hrvatskim partnerom, što bi se moglo pokazati kontraproduktivnim, kako neslužbeno doznajemo. Komunikacija Vlade i MOL-a usporena je a MOL ne pokazuje nikakvu želju da zaista sjedne za pregovarački stol. Umjesto toga predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi u mađarskim medijima daje izjave kako je MOL Inu 2008. spasio od bankrota te je zauzvrat dobio upravljačka prava. Takve izjave daleko su od istine i prilično začuđuju jer Ina nije bila blizu bankrota niti te niti prethodnih godina, posebno ako se gledaju financijski rezultati. Ina je 2006. i 2007. imala solidan plus od 883 milijuna, odnosno 869 milijuna kuna. Tek 2008. godine kompanija je utonula u veliki minus od 1,106 milijarde kuna, pri čemu se čak 70% tog gubitka ili 780 milijuna kuna smatra gubitkom iz financijskih aktivnosti. Tek preostalih 530 milijuna kuna gubitka pripisano je ograničavanju cijena derivata i reguliranoj cijeni UNP-a. Zahvaljujući ugovoru s koalicijskom Vladom Ivice Račana MOL financijski kontrolira Inu još od 2003. godine, a dopredsjednik Uprave i izvršni direktor financija u to vrijeme bio je Zalan Bacs, pa se stoga može postaviti pitanje je li kriza 2008. zapravo bila umjetno proizvedena? Ina je već tada imala vrlo izglednu budućnost u porastu eksploatacije plina u Siriji i na Sjevernom Jadranu, pa je da je bilo volje Ina mogla porezni dug vratiti i bankarskim kreditom. Umjesto toga novac je posudio MOL, po nikada transparentno navedenim uvjetima, a kreditna zaduženost kompanije raste.