Kružno gospodarstvo
Emisijski intenzivne industrije u Europi kao što su čeličane i željezare, cementare, tekstilne tvornice treba potaknuti na razvoj i istraživanja tehnologija i proizvodnih procesa s niskom razinom emisija ugljičnog dioksida. S time se mora započeti već sada jer za prilagodbu industrijskih grana i njihovih lanaca vrijednosti u pravilu treba i do 25 godina. Primjerice, jedan od načina kako to postići je i primjena vodika kao goriva u ‘zelenim’ čeličanama.
Europski Akcijski plan za kružno gospodarstvo dio je takve ‘zelene’ industrijske strategije Europske unije. Jedan od razloga zašto Europska unija potiče upravo kružno gospodarstvo je činjenica da čak 50% emisija stakleničkih plinova u svijetu nastaje pri istraživanju i proizvodnji sirovina. S druge strane, ponovnom uporabom dijela sirovina smanjuje se potrošnja energije pri njihovom istraživanju i proizvodnji, čime se izravno smanjuju emisije.Uostalom,već sada se ponovno može upotrijebiti 12% iskorištenih sirovina, a taj udio svakako treba povećati.
Europa stoga treba održivu proizvodnu politiku i propise koji će urediti načine na koji se roba proizvodi, a sve s ciljem manje potrošnje materijala (sirovina) u budućnosti. Proizvodi stoga trebaju imati mogućnost ponovnog korištenja i oporabe. Dobar primjer za to je poticanje ponovne mogućnosti popravljanja većine elektroničkih uređaja. Naime, dok su se oni ranije redovito popravljali, kada se danas pokvare, uglavnom se bacaju.
Zgradarstvo
Energetske obnove zgrada koje se provode širom EU-a trebale bi postati referentan projekt za cijeli svijet. Uostalom, na zgrade i njihove sustave grijanja otpada čak 40% ukupne potrošnje energije u zemljama EU-a. Zbog svega toga treba značajno ubrzati projekte energetske obnove i povećati udio obnovljenih zgrada s prosječnih 0,4 na 1,2% godišnje, odnosno utrostručiti stopu obnove.
Kako bi se jednostavnije došlo do sredstava za financiranje takvih projekata, Europska investicijska banka je prilagodila politiku financiranja u području energetike i zgradarstva. Time će se osigurati da europski građani ne moraju baš sav svoj novac potrošiti na energetske obnove svojih domova, kuća i zgrada.
Isto tako, potrebno je pojednostaviti zakone i propise i provoditi ih razini EU-a i svake članice. Stoga Europska komisija s jedne strane pooštruje propise o energetskoj učinkovitosti zgrada na europskoj razini, a s druge strane nastoji smanjiti utjecaje zakona i propisa u pojedinim zemljama (tzv. nacionalnu regulativu) koji otežavaju ulaganja u energetsku učinkovitost stambenih zgrada.
Zaštita okoliša
Kada je riječ o zaštiti okoliša (zraka,voda i tla), cilj do 2050. godine je ostvariti okoliš bez prisutnosti štetnih tvari. U skladu s time, EK će sljedeće godine objaviti Akcijski plan za nultu razinu štetnih tvari za zrak,vode i tlo.
U takve se planove uklapa i strategija održivosti za kemikalije, odnosno inicijativa za ostvarivanje okoliša bez otrova. Istodobno bi zakoni i propisi u zemljama EU-a koji se odnose na kemikalije, promet i postupanje s njima trebali biti jednostavniji i razvidniji. Time će se se istodobno želi povećati konkurentnost europske kemijske industrije na svjetskoj razini.
Veću pozornost također treba posvetiti zaštiti voda. Veliku pomoć u nastojanjima za smanjivanje unosa raznih hranjivih tvari iz poljoprivrede (tvari koje se koriste za uzgoj poljoprivrednih kultura i domaćih životinja) u površinske i podzemne vode pružit će i europska poljoprivredna strategija ‘Od farme do vilice’. Isto tako, površinske i podzemne vode također se moraju zaštititi od daljnjeg onečišćenja mikroplastikom, lijekovima i raznim medicinskim pripravcima.
Promet
Čak 1/4 ukupnih emisija stakleničkih plinova u zemljama EU-a potječe iz prometa, od čega golemih 72% otpada na cestovni promet. Ipak, te bi se emisije do 2050. godine trebale smanjiti za čak 90%! Velik doprinos tome dati će nova tehnička rješenja kao što su autonomna vozila i sustavi automatskog upravljanja prometom. Isto tako, najveći dio cestovnog prometa roba preselit će se na željeznicu i brodove.
Kada je pak riječ o zračnom prometu, kao jednu od mjera za smanjenje emisija predlaže se značajno smanjenje broja certifikata za CO2 koji se besplatno dodjeluju zračnim tvrtkama u sklopu sustava trgovanja emisijama.
Ključan dio strategije održivog prometa u Europi svakako je elektromobilnost. Tako bi već do 2025. godine širom Europe trebalo biti na raspolaganju više od 1 milijun javnih punionica za električna vozila. Istodobno će se značajno postrožiti norme za ispušne plinove vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem, upravo kako bi takva vozila krajnjim korisnicima bila što manje privlačna i kako bi se sve više okrenuli električnim vozilima. Zbog svega toga očekuje se da već 2025. godine na europskim cestama bude 13 mil. vozila koja ne uzrokuju nikakve izravne emisije.
Potpore za nekadašnja rudarska područja
Za sva nekadašnja rudarska područja širom Europe koja već jesu ili će uskoro biti pogođena energetskom tranzicijom EU je pripremio razne financijske potpore. To se osobito odnosi na dijelove Njemačke i Poljske koja su nekada bila poznata po proizvodnji ugljena, koji se kao energent za proizvodnju električne energije u Europi u narednim godinama polako napušta.
Za takve potpore namijenjena su sredstva iz fonda ‘Just Transition Fund’ u ukupnom iznosu od 100 milijardi eura, od čega će 7,5 mlrd. eura uplatiti izravno EU. No, na raspolaganju će biti i sredstva iz raznih programa ranije spomenutog EIB-a. Uz sve to, kreditna jamstva u sklopu programa ‘Invest EU’ trebala bi omogućiti povoljne kredite u ukupnom iznosu do čak 30 mlrd. eura.
Istraživanja i inovacije
Program ‘Obzor Europa’ smatra se do sada najopsežnijim programom poticanja istraživanja, razvoja i inovacija na svijetu. Tako je samo za naredno proračunsko razdoblje, 2021. - 2027. godine, u europskom proračunu namijenjeno čak 100 mlrd. eura. Uz to, Europski parlament traži povećanje tog iznosa na čak 120 mlrd. eura jer se smatra da će EU samo tako moći dosegnuti iznose koji se u istraživanja i razvoj ulažu u Kini i Sjedinjenim Američkim Državama. Uostalom, u proteklom sedmogodišnjem razdoblju za ta je sredstva bilo namijenjeno golemih 76 mlrd. eura.
Od tog bi velikog iznosa, čak 35% trebalo biti usmjereno u razvoj tehničkih rješenja i tehnologija koje će služiti za zaštitu klime, sprječavanje i ovladavanje klimatskim promjenama. Naime, za razliku od dosadašnjeg programa ‘Obzor 2020.’, u novom programu ‘Obzor Europa’ fokus je na istraživanjima i razvoju energetskih tehnika i rješenja kojima ne nastaju emisije CO2 i takvih tehnika i rješenja za industriju. Ekološka tehnička rješenja trebala bi time postati dostupna svima na tržištu, a tvrtke će se još više poticati na njihovo uvođenje i primjenu.
Poljoprivreda
Europska Strategija o biološkoj raznolikosti do 2030. godine je ključan dokument kojim se na europskoj razini uređuje zaštita tla i voda od onečišćenja, ali i nove strategije za šumarstvo. Primjerice, predviđa se uvođenje novih oznaka na proizvodima kojima će jasno pokazati da pri njihovoj proizvodnji nije došlo do uništavanja šuma i drugih prirodnih staništa.
Uz to, tu je i ranije spomenuta strategija ‘Od farme do vilice’ kojom EU već od ove godine potiče razvoj i stvaranje održivog poljoprivrednog sustava kako bi se proizvodile ‘zelenije i zdravije’ namirnice. U skladu s time će se značajno smanjiti primjena kemijskih pesticida, umjetnih gnojiva i antibiotika u poljoprivrednoj proizvodnji. Isto tako, površine namijenjene za ekološku proizvodnju širom EU-a povećat će se za još 30%.
Sve to će za rezultat imati poljoprivredu koja je u cijelosti usklađena s klimatskim ciljevima.Tako će se za sve strateške planove u području poljoprivrede, koje sve članice EU-a moraju predstaviti već ove godine u sklopu reforme europske poljoprivredne politike, ubuduće provoditi provjera jesu li u skladu s ciljevima iz Europskog zelenog plana.
Europska vanjska politika
Ambiciozni europski klimatski ciljevi ubuduće ne bi trebali biti ograničeni samo na zemlje EU-a,već bi ‘europska zelena diplomacija’ trebala poticati i druge zemlje svijeta na njihovo provođenje.
Kao jedna od mogućih mjera za to smatra se uvođenje tzv. carina na CO2. Riječ je o dodatnom nametu na uvoz proizvoda iz trećih zemalja, koji bi se plaćao na sve proizvode koji su pri proizvodnji u tim zemljama uzrokovali velike emisije CO2. Uvođenje takvih carina već dulje vrijeme zahtijeva Francuska, iako je njihovo konačno uvođenje upitno. Naime, s jedne strane EU ne može samostalno uvoditi carine i poreze, a s druge bi se strane već sada moralo započeti s dugotrajnim i napornim pregovorima za izmjene postojećih međunarodnih trgovinskih sporazuma.
