I tako je pokrenuta medijska mašinerija oko prljavih dizelaša, kao svojedobno protiv "opasnih nuklearki", kojima je Njemačka prva okrenula leđa. Notorno prljavi zrak u toj zemlji podnosio se desetljećima jer automobilska industrija tamo i diljem Europe stavlja kruh na stol u stotinama tisuća domova. Zeleni su predali tužbu, a Savezni sud je presudio da gradovi imaju slobodu ograničiti upotrebu dizelskih vozila starije generacije u pojedinim zonama. Tako nešto prije samo nekoliko godina bilo bi nezamislivo, a sada se polako taj trend počinje širiti Europom. Dakako, uz blagoslov auto industrije.
Lider je opet Njemačka, ona trasira put za ostatak Europe i zato treba brižljivo pratiti kakvi nam vjetrovi pušu sa sjevera, jer nismo mi Hrvati ti koji u EU-u kroje industrijsku politiku, ali od nje možemo ili profitirati ili patiti.
U Njemačkoj je 15 milijuna vozila koja bi mogla biti pogođena restrikcijama, a polovina se odnosi na automobile s Euro VI standardom, koji još imaju okolišnu zelenu zastavicu. Presuda će imati utjecaj na vozače da se ne odlučuju za dizelaša u strahu da s njim kroz koju godinu neće moći svuda putovati.
Najave zabrane ili ograničavanja prometovanja starijim dizelskim automobilima, ili pak uvođenje poreza na onečišćenje, širi se polako diljem Europe, a rezultirat će postupnim pojeftinjenjem starih automobila koji će svoje tržište tražiti u istočnoeuropskim zemljama i Hrvatskoj. To će pojeftiniti aute iz uvoza sa standardom euro III i euro IV. Koliko god neki tvrde da bi uvoz takvih automobila pomladio vozni park u Hrvatskoj, koji je prosječno star 12,5 godina, to će imati negativne posljedice na kvalitetu zraka u gradovima. Zbog politike koja strahuje i na sam spomen izraza "kršenje pravila tržišnog natjecanja" malo je vjerojatno da se zabrani uvoz vozila euro III standarda, iako je to ono što bi imalo smisla napraviti - stari dizelaši preplavili su naše ceste jer nema ograničenja vrste i starosti vozila. Uvoze se stari kamioni, mahom dizelaši, potiče se prodaja autobusa na dizel, sve ono što bogatija Europa više ne želi na svojim cestama. Nitko ne razmišlja o rapidno povećanim troškovima za zdravstvo zbog lošije kvalitete zraka a zelena javna nabava u transportu, pa čak i kada se koriste EU sredstva, čini se mrtvim slovom na papiru. Zato bi u cilju bolje kvalitete zraka u gradovima imalo smisla više raditi na promoviranju čistog transporta i poreznim olakšicama. Auto se ne kupuje se da bi ga se vozilo godinu-dvije, a Hrvatska bi, kao uostalom i sva napredna društva trebala orijentirati na poticanje javnog prijevoza i alternativna goriva o čemu se rijetko govori i slabo se provodi.
Primjerice, vozila na stlačeni prirodni plin (CNG) pokazala su se pouzdana i sigurna i trebala bi biti nezamjenjiva u gradskom prometu. Rijeka i Zagreb dobri su primjeri upotrebe plina u prijevozu, no ima i drugačijih razmišljanja - Split razmišlja o primjeni vodika i plina ali kad je frka kupuje polovne autobuse dizelaše, Zadar se još nije odlučio hoće li nabaviti Euro VI dizelaše ili autobuse na plin. Oba grada diče se kao turistička središta, a EVN kao koncesionar za distribuciju plina jedva će dočekati da se uspostaviti infrastruktura. Fond za zaštitu okoliša koji se financira elkoškim porezima mogao bi dati novac za infrastrukturu a tu su i EU fondovi i privatno poduzetništvo. Zato se treba zapitati u čemu je problem: nismo dovoljno bogati da imamo čisti transport, ili jednostavno nismo dovoljno pametni da ga uspostavimo?
