Optimistični planovi Europske unije o napuštanju korištenja fosilnih goriva do 2050. godine, kako bi se globalna emisija stakleničkih plinova praktično svela na nulu i zaustavio porast globalne temperature za više od 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, u velikom su raskoraku sa stvarnošću.
Energetske potrebe trebale bi se zadovoljiti elektrifikacijom društva izgradnjom postrojenja na obnovljive izvore energije, u prvom redu vjetroelektrana i sunčanih elektrana.
Energetski sustav s obnovljivim izvorima razlikuje se od onoga s fosilnim gorivima. Ne računajući čelik i aluminij, sunčane elektrane, vjetroelektrane i električna vozila općenito zahtijevaju za izgradnju više materijala nego postrojenja na fosilna goriva.
Ekološki zahtjevi
Dakle, osim osiguranja financijskih sredstava za energetsku tranziciju, poteškoće mogu nastati i zato što malo zemalja ima proizvodnju potrebnih minerala, a u preradi glavno mjesto zauzima Kina. Otvaranje rudnika (od projekta do proizvodnje) je dugotrajan postupak i u prosjeku traje više od deset godina, dok je kvaliteta rudače za niz materijala sve lošija, a ekološki zahtjevi za proizvodnju sve stroži. Može se očekivati da će sve više zemalja ograničavati izvoz sirovina.
Više o tome moguće je pročitati u članku Mije Zglavnika, dipl. ing., koji je objavljen u novom broju stručnog časopisa EGE.
Na časopis EGE, koji izlazi pet puta godišnje i prati najnovija kretanja u energetici, možete se pretplatiti OVDJE.
