Na eksploatacijskom polju Slatina 2 su 21. kolovoza započeli radovi na izradi razradne bušotine Podravska Slatina GT-6 (PSGT-6). Radi se o bušotini za iskorištavanje geotermalne energije koja se nalazi 15 km od Slatine, a investitor u projekt je tvrtka Geo Power Zagocha, članica domaće energetske skupine Energia naturalis (ENNA). Time projekt GTE Zagocha u najvišu fazu razvoja. Očekivana dubina bušenja je do 5000 m, a radove izvodi tvrtka CROSCO.
Dan ranije, 20. kolovoza ove godine, tvrtka Geo Power Zagocha sklopila je s Ministarstvom gospodarstva Ugovor o eksploataciji geotermalne vode na eksploatacijskom polju 'Slatina 2' na razdoblje od 25 godina s mogućnošću produljenja. Sklapanje tog ugovora tvrtki omogućava izvođenje eksploatacijskih radova.
Buduće energetsko postrojenje trebalo bi imati električnu snagu 20 MW i po tome će biti najveća geotermalna elektrana s organskim Rankineovim ciklusom (ORC) u Europskoj uniji. Vrijednost ulaganja veća je od 140 milijuna eura. Projekt se razvija od 2022., dok se očekuje da bi elektrana s radom trebala započeti 2028. godine. Za razliku od nekih drugih postrojenja na obnovljive izvore, kao što su sunčane elektrane i vjetroelektrane, geotermalne elektrane omogućavaju kontinuiranu proizvodnju električne energije, koja ne ovisi o vremenskim uvjetima. Uz to, one u svakom trenutku mogu povećati ili smanjiti proizvodnju u rasponu 30 - 100%, ovisno o potrebama elektroenergetskog sustava.
Nakon proizvodnje električne energije, a prije nego što se već korištena topla voda ohladi, ona se još jednom može iskoristiti i za potrebe lokalne zajednice: za poljoprivredu (u staklenicima, plastenicima, sušarama, za uzgoj ribe), za grijanje itd. Uz to, pri radu geotermalne elektrane, 5% prihoda od prodaje električne energije i fiksna naknada za zauzetost zemljišta čine prihod države i jednice lokalne samouprave. U slučaju GTE Zagocha to će značiti 500 000 eura godišnje za državu i općinu i još oko 300 000 eura godišnje za županiju.
Ipak, ulaganja u geotermalne elektrane mnogo su veća nego u druga postrojenja na obnovljive izvore, a vrijeme povrata ulaganja također je značajno dulje. Zato se kao ulagači u takve projekte pojavljuju samo velike tvrtke i u Hrvatskoj ih je tek 4 - 5. Naime, troškovi projekta iznose više od 6 mil. eura po 1 MW priključne snage, dok je kod sunčanih elektrana taj iznos 0,6 mil. EUR/MW, a kod vjetroelektrana 1,3 mil. EUR/MW. Uz to, samo istražna faza projekta traje pet godina, a ulaganja u samo jednu bušotinu iznose oko 15 mil. eura, pri čemu ih na jednom istražnom polju bude najmanje četiri. Konačno, i sam pronalazak geotermalnog ležišta nije posve izvjestan. Istražnu fazu stoga u cijelosti financira investitor, dok su banke voljne kreditima podržati takve projekte tek kada prođe rizična faza, tj. nakon potpisivanja ugovora o eksploataciji i premijskog ugovora za otkup električne energije (PPA).
U Hrvatskoj je trenutačno u nekoj fazi razvoja 10-ak geotermalnih projekata, a prošle je godine izdano pet novih dozvola za istraživanje geotermalnih voda, dok jedino takvo izgrađeno postrojenje, GTE Velika 1, zbog međuvlasničkih sporova danas više nije u redovitom pogonu. No, do kraja rujna bi Ministarstvo gospodarstva trebalo donijeti i prihvatiti Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan Republike Hrvatske za razdoblje 2021. - 2030. i u njemu potom osigurati dostatne kvote za razvoj geotermalnih projekata. Te će kvote tada trebati uskladiti s dozvolama za istraživanje geotermalnih voda koje su već izdane. Uz to, trebat će osigurati premijski model poticanja za koji Hrvatski operator tržišta energije treba raspisati javni natječaj za dodjelu tržišne premije radi poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. U suprotnome, zbog zahtjevnosti razvoja geotermalnih projekata, prije 2030. godine u Hrvatskoj uopće neće biti moguće proizvoditi električnu energiju iz geotermalnih izvora, stoji u priopćenju ENNA-e.
