Naftni inženjer Dragutin Domitrović u javnosti je najpoznatiji kao čovjek koji je s tehničkog aspekta najzaslužniji za izgradnju prve i za sada jedine hrvatske geotermalne elektrane Velika 1 u Cigleni. Sa 30 godina radnog iskustva i puno utakmica u nogama u INA-i i Croscu specijalizirao se za geotermalnu energiju kao privatni konzultant, a od lani je direktor tvrtke IGeoPen, koje je nositelj tri istražna područja za geoterme. Boljeg sugovornika za problematiku geotermalne energetika u nas je malo teže naći.
Što kažete na geotermalni 'hype'u Hrvatskoj – ima li realnosti u ideji da Hrvatska bude geotermalna europska sila s 318 MW do 2030., kako što stoji u novom energetskom i klimatskom planu ili će uslijediti otrežnjenje?
Mislim da je dobro postavljati jake ciljeve u novom Nacionalnom energetskom i klimatskom planu. Ne mislim da je cilj od 318 MW nužno neostvariv, iako danas imamo samo 10 MW na mreži. Treba naglasiti da je geotermalni potencijal tisuću megavata električne snage vrlo konzervativno postavljen, temeljem dostupnih podataka, a ne onih koji će se tek dobiti dodatnim istražnim bušenjima. To je vrlo 'napet' cilj, a njegova realizacija ovisit će o tome da se za početak postavi sustav poticanja premijskim cijenama, otvore kvote i ponude fair referentne cijene za otkup električne energije. Također, trebalo bi maknuti i brojne druge prepreke koje usporavaju razvoj projekata, jer Hrvatska vrlo sporo potencijale pretvara u projekte.
Možete li ukratko sumirati što se trenutno događa kad je riječ o potencijalima eksploatacije geotermalne energije u Hrvatskoj?
U ovom trenutku postoje četiri eksploatacijska polja usmjerena na proizvodnju električne energije i devet istražnih prostora s namjerom proizvodnje el. energije, dok ostatak čine projekti usmjereni na toplinarstvo. Uz GTE Velika Ciglena, gdje je elektrana već izgrađena, tu su eksploatacijsko polje Draškovec kod Preloga, EP Slatina-2 i EP Lunjkovec-Kutnjak. Kad je riječ o toplinarstvu, tu su gradovi, kao što je Karlovac, koji osim toplinarstva namjerava graditi i GT elektranu, dok Zagreb već ima geotermalno polje s velikim potencijalom koje se ni približno ne koristi u potpunosti (zagrijava se SP Mladost i Kineziološki fakultet, uskoro i Studentski dom na Savi op.a.). Zahvaljujući Agenciji za ugljikovodike i sredstvima iz NPOO-a uskoro počinju istražna bušenja u Zaprešiću, Velikoj Gorici, Vinkovcima i Osijeku. Osim Karlovca u samostalne projekte su ušli i Bjelovar, Križevci, Virovitica, Vukovar, Požega, Sisak...
Što radi IGeoPen?
Tvrtka je u 51-postotnom vlasništvu Star Energy grupe, naftne kompanije iz Velike Britanije koja od sjevera Škotske do juga Engleske ima nekoliko desetaka naftnih i plinskih polja i tri toplinarska geotermalna projekta, jer je tamošnji geotermalni gradijent niži od našega. Zainteresirali su se za Hrvatsku koja je vrlo obećavajući prostor. IGeoPen je preuzeo istražna prava za istražni prostor Ernestinovo u srpnju 2023. i na nadmetanju AZU-a dobio istražna prava za istražni prostor Sječe kod Osijeka i istražni prostor Pčelić blizu Suhopolja. Kod Ernestinova, gdje su postojale INA-ine stare bušotine, revitalizirali smo i ispitali bušotinu Ernestinovo-3 pa smo trenutno u fazi prelaska iz istraživanja u eksploataciju, u kojoj očekujemo izgradnju elektrane snage od 10 MW, moguće i veće. Lokacija je u neposrednoj blizini TS Ernestinovo, pa ne očekujemo poteškoće oko spajanja na visokonaponsku mrežu. Radimo paralelno i na drugim istražnim prostorima. I na njima su postojale stare bušotine, no kada je Agencija raspisivala nadmetanje krajem 2022. tražilo se bušenje novih bušotina, tako da smo ponudili da ćemo na istražnom prostoru Sječe izbušiti četiri istražne bušotine, a na prostoru Pčelić tri bušotine.
AZU-ov natječaj preferenciju je davao ponuditeljima koji su ponudili što je moguće veći broj bušotina. Bilo je zainteresiranih koji s tim kriterijem nisu bili zadovoljni jer je teret na investitorima povećan. Što mislite o tome?
Neki kriteriji moraju postojati, da bi nadmetanje bilo transparentno. Kriteriji jesu visoki, ali kako drugačije procijeniti investitora? Nuditi neke megavate u tako ranoj fazi je nemoguće. Imamo primjer u Mađarskoj, gdje je, koliko sam čuo, nadmetanje bilo na principu 'najbržeg prsta' i kriteriji su bili vrlo niski, tako da su čak i neki maleni OPG-ove dobili istražna prava, a iz iskustva znamo da ako netko neoprezno uleti u cijeli posao, to nije dobro. Geoterme nisu solari, projekti su puno kompleksniji. Bio sam u kontaktima s investitorima koji su već uspješno ulagali u vjetroelektrane i solare, a ohladili su se za ulaganje u geotermalnu energiju kad su shvatili koliko su visoki investicijski troškovi ulaska u projekt i koliko su kompleksni sami projekti.
Koliki je investicijski trošak u toj vrsti projekata?
To je teško ocijeniti, jer kvaliteta ležišta nije svuda ista, geotermalni gradijent se mijenja, negdje postoji pozitivna anomalija kao u Cigleni, gdje se i na nešto manjim dubinama dobiva visoka temperatura, a negdje treba bušiti duboko. Hrvatski prosjek je takav da bi vjerojatno na većini lokacija na 2.000 metara došli do temperature vode od 100 Celzija, a na 4.000 metara na 200 Celzija. Naglašavam, to su prosjeci. Bušenje je 'skup sport'. Sama elektrana nije pretjerano skupa: instalirana snaga postrojenja od 20-ak MW znači investiciju od otprilike 1,5 mil. eura po MW. Ali, kada se tome pribroji bušenje eksploatacijskih bušotina i izgradnja proizvodnih sustava, to može dosegnuti i do 6 mil. eura/MW. Treba znati da je riječ o baznoj energiji. Instalirani megavat snage geotermalne elektrane ekvivalentan je snazi od 5 MW solarne elektrane. Kad je Ciglena krenula, ona je s 10 MW instalirane snage godišnje proizvodila više električne energije nego svih tadašnjih 52 MW solara. Osim toga, geotermalne elektrane su fleksibilne, prigušivanjem proizvodnje takva elektrana u 10-15 minuta sa 100% nominalne snage može se spustiti na 30%. Pružanje usluga regulacije je mogući dodatni izvor prihoda, a uravnoteženje mreže će sigurno biti pozdravljeno od strane operatora.
Operativni troškovi istraživanja geotermalnih potencijala su iznimno visoki. Koliko brzo se investicije isplaćuju i pod kojim tržišnim uvjetima? Mogu li geoterme uopće bez neke vrste poticaja, te što se smatra optimumom u današnjim tržišnim okolnostima?
Geotermalne elektrane su vrlo kapitalno opterećene u periodu istraživanja i izgradnje i ne vidim da bi mogle biti isplative s današnjim tržišnim cijenama električne energije. Očekujemo da država potakne izgradnju geotermalnih elektrana kroz sustav poticanja premijskim cijenama. To bi pomoglo investitorima da svoje intenzivno kapitalno opterećenje mogu otplatiti u nekom razumnom roku, a nakon izlaska iz premijskog sustava geotermalna elektrana može dalje raditi uz tržišne cijene. Takvi poticaji postojali su za solare i vjetar, koji danas mogu raditi na tržišnim cijenama. Tisuću megavata je više od ukupne snage NE Krško (ne samo hrvatskog udjela), a 318 MW o kojima se priča u narednih šest godina moglo bi pokriti 15% današnje potrošnje električne energije u RH. Geotermalne elektrane u svijetu rade 40 godina i duže, a neke od njih i nakon toliko godina dobivaju nadogradnje. Kad je riječ o trošku proizvodnje, on je niži nego kod biomase. Ovdje se trošak energenta promatra kroz naknadu za eksploataciju koja se plaća državi i dijeli se se 40% lokalnim zajednicama, 20% županiji i 40% ide u državni proračun. Uz trošak održavanja postrojenja značajan je i trošak kemikalija, jer su hrvatske geotermalne vode bogate mineralima. Njihovim crpljenjem dolazi do opasnosti od odlaganja tih minerala tj. stvaranja kamenca pa se za sprečavanje te pojave dozira inhibitor kamenca i, po potrebi, inhibitor korozije. U usporedbi s troškom konvencionalnih goriva to je neusporedivo manje.
Što je s projektima kojima se potiče upotreba topline, jesu li komplementarni?
Da, i mi razmišljamo o tome. Treba uzeti u obzir da je tu limit potrošnja, odnosno udaljenost potencijalnih potrošača od mjesta proizvodnje, koje je u geotermama određeno geologijom i ne može se izmaknuti, kao npr. kod biomase. Ako nema adekvatnih potrošača, nema ni projekata. Naši projekti su u poljoprivrednim sredinama, vjerujemo da bi postojali zainteresirani za korištenje toplinske energije. No nametnuti obvezu da GTE imaju potrošnju viška toplinske energije bilo bi riskantno, jer, kako sam rekao, mi smo vezani geologijom.
Geotermalna energija je jedina koja dokumentaciju ishodi prema pravilima Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika i Zakona o OIEK i ZOTEE-a i procedura je vrlo kompleksna. U čemu je problem te kako pojednostavniti i ubrzati dolazak do dozvola?
Bilo bi idealno sve specifičnosti geotermalne energije objediniti u posebnom zakonu. Navodno postoji i nacrt takvog zakona. Državna administracija ima dobru volju da se ide u tom smjeru. Geotermalna energija je slična nafti i plinu i ima logike da je u Zakonu o ugljikovodicima, u kojem su i sekvestracija ugljičnog dioksida i podzemno skladištenje plina. Međutim, postoje specifičnosti koje nisu u cijelosti pokrivene tim zakonom. Primjerice, on predviđa da svako eksploatacijsko polje tj. tvrtka koja ga eksploatira ima zaposlenu jednu osobu na puno radno vrijeme, naftnog inženjera koji je odgovorni voditelj eksploatacije. To ne ide na ruku poljoprivredniku koji želi bušiti bušotinu od 1.000 metara za grijanje staklenika, to je za njega neodrživo. Sličnih primjera ima još. Kada bi željeli biti dosljedni, u svakom desetom članku spomenutih energetskih zakona spominjale bi se specifičnosti geotermi. Tehnologija jednostavno nije sukladna solarima ili vjetroelektranama. U konačnici, investicija do dolaska do energetskog odobrenja je neusporedivo veća – kod geotermi govorimo o pet do deset milijuna eura, a govorim o jednoj bušotini. Bjelovar je npr. do sada uložio oko četiri milijuna eura, za grijanje poslovne zone i hotela, dok bi za grijanje grada trebalo još bušotina. Svi se slažu da se procedura može pojednostavniti - zakone pišu ljudi. Frustrira me što je kod nas svaka takva promjena vrlo spora. U razgovorima sa Islanđanima doznao sam da se zakoni i propisi kod njih mijenjaju u nekoliko tjedana, dok kod nas to traje godinama.
Možete li biti konkretniji u čemu je problem?
Problema ima puno, ali opisat ću jedan od njih. U sadašnjem zakonodavnom okviru MINGO interpretira da investitor u GTE da bi dobio energetsko odobrenje mora imati sklopljen ugovor o eksploataciji geotermalne vode s Ministarstvom. Energetsko odobrenje za solare i vjetroelektrane ima karakter dokumenta koji definira prostor, a naš prostor je definiran dobivanjem istražnih prava za prostor na kojem smo mi jedini nositelj prava i investitor će, ako potvrdi komercijalnost, ići dalje u eksploataciju. Istražni prostor se tada pretvara u eksploatacijsko polje. Nama energetsko odobrenje definira samo moguću očekivanu snagu elektrane. Mi tu snagu definiramo kada napravimo sva istraživanja, izradimo elaborat o rezervama geotermalne vode (koji u sebi sadrži i izračun profitabilnosti projekta) i temeljem tog elaborata od Ministarstva dobijemo rješenje o potvrdi rezervi. U tom trenutku mi smo definirali kapacitet polja i snagu elektrane, a od tog trenutka do sklapanja ugovora o eksploataciji - koji podrazumijeva i riješene imovinske-pravne odnose na svim parcelama koje su uključene u buduću razradu - može proteći godinu i pol dana. Do tada stojimo, procijenjena snaga elektrane se ne mijenja, ali procedura je neumoljiva, čeka se energetsko odobrenje.
Koje je rješenje?
Zalažem se da se vrijeme dobivanja rješenja o potvrdi rezervi smatra trenutkom u kojemu se može investitorima u geoterme izdati energetsko odobrenje. Bez njega ne možemo do lokacijskih dozvola, a ne može se ni pokrenuti elektroenergetska procedura prema Zakonu o tržištu električne energije i drugim propisima koji nisu vezani uz Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Nadamo se da će uskoro biti zakonskih izmjena i mi kao investitori želimo biti uključeni u pisanje takvog akta, a ne da smo osuđeni tek na javno savjetovanje gdje je teže intervenirati ako rješenja nisu optimalna. Neki puta mi se čini da se zakoni pišu kako bi se zaštitilo javnost od „zločestih investitora“ i pitam se zašto je tako.
Kakva je procedura kada je riječ o zaštiti okoliša?
Jedna od stvari koje bi trebalo mijenjati su rokovi. Od predaje ispravnog elaborata o zaštiti okoliša zakonski rok za izdavanje rješenja je dva mjeseca a nisam čuo je li itko ikada ishodio rješenje u tom zakonskom roku. Problem je što su kriteriji za potrebu izrade tih elaborata neselektivni. Investitori u obnovljive izvore stradavaju zbog toga što zakon iziskuje elaborate za raznorazne projekte, primjerice, produženje i popravak morskog mola od par metara, asfaltiranje spojne ceste koja je već makadamska i sl. Zaposlenici koji to moraju administrativno obraditi su opterećeni, troše vrijeme i energiju za jednostavne projekte i nemaju se vremena posvetiti kompleksnijima. Kad je prije dvije godine stigao naputak iz Bruxellesa da treba ubrzavati procedure, ministarstva su identificirala uska grla i provedeno je e-savjetovanje, dakle, poznato je što treba napraviti. Kad je riječ o geotermama, do 2017. za istražne bušotine bilo kojeg tipa okolišne analize nisu bile potrebne. Bila su poznata sva ograničenja za pojedine lokacije i niti jedna istražna bušotina nije bila pokrivena elaboratima. Ekoloških incidenata je povijesno bilo malo, naprosto su zanemarivi a mi na toj proceduri gubimo za svaku istražnu bušotinu desetak mjeseci. Ako želimo pogurati projekte u geotermama zašto ne bismo barem privremeno, npr. na pet godina stavili moratorij na izradu ekoloških elaborata. Taj moj prijedlog je odbijen u javnom savjetovanju. Ne protivim se tome da se u fazi prelaska s istraživanja na eksploataciju cijeli proces temeljito analizira, ali istražna bušotina je privremeni objekt i ako ne bude komercijalna prema zakonu mora biti napuštena i njezina lokacija sanirana. Dakle, godina dana se gubi na nešto što u slučaju negativnog rezultata može biti napušteno bez posljedica.
Koliko smo daleko od geotermalnog toplinarstva u većim gradovima?
Gdje postoji centralni toplinski sustav tehnička rješenja nisu komplicirana – geotermalna energija se dovede do izmjenjivača topline i umjesto da se za grijanje koristi plin, geotermalna energija grije vodu koja cirkulira toplovodnom mrežom. Tamo gdje nema mreže izazov se sastoji u tome da se projektira, prostorno-planski isplanira i izgradi toplinarska mreža. Tome treba prethoditi dijalog sa građanima koje treba motivirati da prijeđu na takav vid grijanja. Gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak pametno je krenuo u projekt geotermalnog grijanja grada fokusirajući se za početak na javne zgrade. Na nedavnom predstavljanju statusa projekta geotermalnog polja Zagreb čuo sam da konačno počinju razgovori s HEP Toplinarstvom. Ključno pitanje je cijena energije. Desetljećima smo bili naviknuti na jeftinu energiju. Na Beničancima je svojedobno izbušena bušotina s temperaturom vode 130 Celzija i ideja je bila ponuditi poljoprivrednicima da iskoriste toplinsku energiju. Međutim cijene energije su tada bile tako niske da su oni to odbili, jer nisu željeli platiti troškove crpljenja geotermalne vode. Postoji problematična percepcija među ljudima da je taj energent naše nacionalno blago i da ga je sramota prodavati i naplaćivati. Može to biti „naša nafta“, ali dok je pod zemljom, ne vrijedi ništa. Fascinira me što je prošlo tek dvije godine od „peaka“ cijena energije, a svi smo već zaboravili pred kakvom smo se opasnošću tada našli za naša gospodarstva i životni standard. Treba imati domaću proizvodnju energije, to je imperativ sigurne opskrbe. Kada nastane 'frka' zatvaraju se cijevi, granice, svatko misli prvo na sebe.
