Cijene prirodnog plina za tarifne kupce (kućanstva) neće se mijenjati do 1. prosinca, a zasad je neizvjesno hoće li poskupjeti nakon toga i koliko. To će ovisiti i o sudbini Inine tvrtke Prirodni plin, koju bi do tada, prema ugovoru s MOL-om, trebala otkupiti Vlada, doznaje Vjesnik iz dobro upućenih izvora. Naime, Konačnu odluku o cijeni plina za tarifne kupce donosi Vlada, a premijerka Jadranka KOSOR i ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Đuro POPIJAČ zasad kažu samo da će učiniti sve da se izbjegne drastično poskupljenje plina te da ne vide dovoljne argumente za takvo poskupljenje, piše Vjesnik. Zato nastavljaju razgovore o tome s Inom i njenom tvrtkom Prirodni plin kao jedinim dobavljačem tog energenta u Hrvatskoj i vjeruju da će biti uspješni. Nedavna izjava predsjednika Uprave INA-e Zoltana Aldotta da bi sadašnja cijena plina koju Ini plaćaju distributeri od 1,7 kuna po prostornom metru trebala porasti barem na 2,2 do 2,4 kune po kubiku koliko plaćaju uvozni plin (preračunato 30 do 40%) stvorila je dosta zabune u javnosti jer su mnogi pogrešno protumačili da bi toliko porasle i cijene za kućanstva. Naime, Inina dobavna cijena je distributerima samo jedan od ulaznih troškova na temelju kojih određuju svoje maloprodajne cijene za kućanstva i ostale kupce. Njoj se, da se dobije maloprodajna cijena, dodaju troškovi transporta, skladištenja i distribucije plina te porez. Zato bi, teoretski, povećanje dobavne cijene za 35%, ako se ostali troškovi ne mijenjaju, prema izračunu stručnjaka maloprodajne cijene kućanstvima ovisno o distributeru (u Hrvatskoj ih je četrdesetak i većina ima različite cijene) povećalo od 19 posto u Puli, gdje je postojeća cijena najviša (3,17 kuna po kubiku), do 22% kod distributera s najnižom cijenom. Prosjek na razini Hrvatske bio bi 21%, navodi Vjesnik. Osim toga distributeri ne bi mogli automatski povećati svoje maloprodajne cijene kućanstvima, nego bi nakon svojih izračuna morali tražiti odobrenje novih tarifa. No, pitanje je hoće li (i koliko) poskupljenje Inine dobavne cijene Vlada odobriti te hoće li se mijenjati i distributivne marže. Naime, kod takve odluke i analize Ininih rezultata u trgovini plinom jedno od najvažnijih pitanja je kako se obračunava plin proizveden u Hrvatskoj. Domaći plin prosječno zadovoljava oko 65 posto potrošnje, a njegova je proizvodna cijena, prema riječima stručnjaka, znatno niža od cijene plina koji Ina uvozi iz Rusije kad se od nje odbiju transportni troškovi. Zato nisu baš rijetke ni tvrdnje da Ina uopće ne gubi na trgovini plinom, nego, štoviše, dosta dobro zarađuje. No, kad bi to bio tako profitabilan posao kako neki tvrde, onda je pitanje zašto ga se Ina i Mol kao njen najveći suvlasnik uporno žele riješiti, a ni Vlada nije baš oduševljena naslijeđenom ugovornom obavezom da ga do 1. prosinca otkupi od MOL-a. Razloge da se domaći plin ne obračunava po cijeni uvoznog dio stručnjaka vidi i u smanjenoj rudarskoj naknadi koju Ina plaća za crpljenje plina. Ona je dosta niža od takvih naknada u inozemstvu, ali je predviđen njen postupni rast u budućnosti. No, s druge strane u Ini napominju da na temelju naslijeđenih dugogodišnjih ugovora oko 40 posto plina po, kako tvrde, nerealnoj cijeni prodaju Petrokemiji i HEP-u. Da cijene plina za kućanstva ipak nisu tržišne pokazuju i podaci o cijenama u zemljama u okruženju. Tako se cijene u Hrvatskoj, ovisno o distributeru, kreću od 2,65 do 3,17 kuna po kubiku. Istodobno kućanstva u Mađarskoj i Sloveniji plaćaju oko 3,5 kuna, a u Austriji i Italiji oko 5,5 kuna po kubiku. Za razliku od njih, industrija je među tzv. povlaštenim potrošačima, koji sami biraju dobavljača i s njim ugovaraju cijenu. Zato su u posljednjih 12 mjeseci cijene industriji znatno povećane i Hrvatsku, prema podacima Eurostata za prvo polugodište 2010., svrstale na visoko peto mjesto u Europi, zbog čega prosvjeduju tvrtke veći potrošači plina, zaključuje Vjesnik.