Pitanje zašto je cijena prirodnog plina za kućanstva među najnižima (niže su cijene jedino u Estoniji, Latviji i Rumunjskoj), a za gospodarstvo među najvišima u Europi (više su jedino u Švedskoj i Luksemburgu) postavljeno je sudionicima XXVI. međunarodnih znanstveno-stručnih susreta stručnjaka za plin. No, ono je ponajviše i to s popratnim argumentima bilo upućeno za to 'nadležnim tijelima', a prije svega Vladi, Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva i Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (pri čemu treba napomenuti da njihovi predstavnici baš i nisu bili brojni!). Naime, iako se na prvi pogled čini da u toj činjenici nije ništa loše (jer zašto plin za kućanstva ne bi bio jeftin, a tvrtkama skup?), valja reći da i unatoč sadašnjoj, 'socijalnoj' cijeni potrošnja pada, a i da se u nekim sredinama građani teško odlučuju na uvođenje plina, dok s druge strane neke od tvrtki razmišljaju o gašenju proizvodnje za koju je potreban skup plin i preseljenju u inozemstvo. To je pitanje koje je u ime Grupacije distributera i opskrbljivača prirodnim plinom Hrvatske gospodarske komore postavio Srećko EZGETA, dipl. ing., ujedno i direktor bjelovarskog distributera Elektrometal - distribucija plina zapravo je bilo svojevrstan odgovor na pitanje koje je u prvoj rečenici uvodnog govora postavio predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin prof. dr. sc. Miljenko ŠUNIĆ, dipl. ing., a to je: kamo ide hrvatsko plinsko gospodarstvo. Naime, dok se s jedne strane iz uvodnih izlaganja predstavnika vodećih tvrtki iz energetskog gospodarstva (npr. INA-e, Plinacra, PSP-a) moglo zaključiti da je u hrvatskom plinskom gospodarstvu sve sjajno i da se ostvaruju ili namjeravaju brojni projekti (pri čemu svakako treba istaknuti nastavak gradnje plinovoda prema Splitu, početak plinofikacije Zadra, gradnju novog podzemnog skladišta plina u Grubišnom Polju), s druge je strane stvarnost prilično gruba: u područjima do kojih je doveden magistralni plinovod kasni se s izgradnjom distribucijske mreže, 'nadležna tijela' kasne s donošenjem novih propisa i tarifnih sustava, a potrošači (posebice u ruralnim sredinama) kao da ne prepoznaju plin kao 'najjeftiniji' energent.