Radojčić naglašava da je 30 dana (ili 20 radnih dana) za javni uvid u studiju od šestotinjak stranica nedovoljno, te navodi primjer Austrije koja za tako opsežne i bitne projekte javni uvid rastegne i na tri mjeseca. Također, kontroverznim drži činjenicu da je od 16 osoba u povjerenstvu koje ocjenjuje studiju, čak osmero iz državnih institucija s "kada je nositelj zahvata država teško je vjerovati da će itko od njih imati primjedbe i poslati studiju na popravni ispit", kaže ona. Napominje da studije u Hrvatskoj opravdavaju projekte umjesto da ih neovisno procjenjuju. Radojčić je bila sudionica tribine koju je organizirala Zelena akcija, a smisao je bio upozoriti javnost da plin nije i ne bi trebao biti tranzicijsko gorivo na putu prema niskougljičnoj budućnosti. Colin Roche iz udruge Friends of the Earth (FoE) predstavio je studiju dvojice profesora s mančesterskog sveučilišta. Ona upozorava da je u samo šest godina u Europi potrošena jedna četvrtina ukupno ugljičnog budžeta kojeg unija ima do 2100., misli li zauzdati zatopljenje u skladu s pariškim sporazumom o klimi. Očekuje se da će EU ovim tempom svoj ugljični budžet, procijenjen na između 23 i 32 milijarde tona ugljičnog dioksida, potrošiti za manje devet godina.
Roche naglašava da je stoga nužno ići u dekarbonizaciju odmah, jer brojke sugeriraju da bi EU trebala smanjiti svoje emisije CO2 za 75% do 2025. a do 2030. trebala bi biti posve 'fossil free' da ispuni pariške ciljeve. S druge strane, službena europska politika forsira plin kao tranzicijsko gorivo i uložila je više od milijardu eura u tri godine u infrastrukturne projekte u plinu iz fonda CEF Europe, 1,2 milijarde eura iz fonda EFSI a projekte obilato pomažu i europske razvojne banke. Antoine Simon, također iz FoE upozorio je da je upotreba plina u EU pala za 20% od 2010. a trend je prisutan i u ovoj regiji kojoj gravitira hrvatski LNG-terminal. Europski sud revizora već je upozoravao da se friziraju podaci kojima se sugerira da je Europi potrebno više plina nego što je to zaista potrebno, kako bi se opravdala ogromna ulaganja u infrastrukturu. Postojeća plinska infrastruktura u Europi koristi se s otprilike polovinom kapaciteta, a kada bi i došlo do potpune obustave transporta plina iz Rusije, N-1 kriterij bio bi zadovoljen svuda u Uniji s iznimkom nužnih ulaganja u nekoliko interkonekcija u JI Europi, istaknuo je Simon. On upozorava da europski LNG-terminali rade s otprilike četvrtinom kapaciteta a plin iz SAD-a i dalje nije konkurencija plinu iz plinovoda. Rješenje europske plinsko-klimatske priče po Simonu je u ulaganjima u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije. U tom smislu govori je i Toni Vidan iz Zelene akcije koji je istaknuo snažan rast isplativosti ulaganja u obnovljivce za razliku od masovnih ulaganja javnih sredstava u fosilne projekte koji sputavaju bolje energetske opcije.
