Postoje obveze Rusije prema Ukrajini susjednim zemljama koje će se poštivati, a ugovor s Ukrajinom o isporuci plina morat će biti revidiran – poručio je Miller, čije su najave od značaja i za Hrvatsku koja 50% svojih godišnjih potreba za plinom namiruje uvozom iz Rusije. Arbitražni sud je prosudio da bi Rusija Ukrajini trebala platiti visoku odštetu zbog neisporučenog plina, što Gazprom odbija. Za raskid svih ugovora o tranzitu ionako će trebati godinu-dvije, a to je sasvim dovoljno za postizanje dogovora. Ukrajina trenutno ruski plin dobiva iz smjera Poljske tako da ni u toj zemlji nema veće bojazni da će ostati "slijepo crijevo", a EU se trudi s ogromnim financijskim transferima pacificirati Ukrajinsko-ruski sukob i poteškoće s tranzitom plina, u što ih je uostalom gurnula i Njemačka svojim dogovorom o Sjevernom toku 2, koji će imati kapacitet oko 110 milijardi m3 plina godišnje.
U Europskoj uniji ovisnost o ruskom plinu je velika, dvije trećine potrebnih količina članice Unije uvoze iz Rusije i Norveške, a samo jednu trećinu proizvode same uz najavljeni pad proizvodnje. Zemlje na trasi ukrajinskog plinovoda pak dobivat će plin preko plinovoda EUGAL koji bi 2020.-2021. mogao spojiti Njemačku, koja postaje centralni plinsku hub, s Češkom i Poljskom, a Hrvatska plin kupuje na Bečkom CEGH-u i oko milijardu m3 stiže iz pravca Mađarske. Jedan krak plinovoda 'Turski tok', čiji je glavni pravac preko Crnog mora prema unutrašnjosti Turske, trebao bi ići prema južnoj i jugoistočnoj Europi. Izgradnju tog plinovoda 'Gazprom' je počeo u svibnju prošle godine a mogao bi proraditi krajem 2019. s tim da je trasa kroz Balkan nedefinirana, s velikom željom Srbije da se "prikopča".
