Nakon vijesti o Ininom okupljanju konzorcija zainteresiranog za gradnju LNG terminala na Krku, sve se češće vode razgovori o toj temi. No, postavlja se pitanje otkud interes za četiri terminala o kojima je posljednjih dana bilo riječi (spominjane lokacije su Krk, Tršćanski zaljev, Neum i Crna Gora), kada prošlih desetljeća nije bilo zainteresiranih ni za jedan - komentira Poslovni dnevnik. Dnevnik ističe nekoliko činjenica koje se odnose na tu temu. Prije svega navodi se da se posljednjih 20 godina govori o konačnosti rezervi nafte, da su svjetske rezerve prirodnog plina izdašnije i dugovječnije od naftnih te da Europa ima tradiciju pouzdane dobave nafte i plina, ali i da posljednje desetljeće doživljava strukturne promjene. Nadalje, novine pišu kako danas na obodu europskog kontinenta postoji 11 LNG terminala te da se ta brojka do 2010. godine planira udvostručiti. Dr. sc. Stevo Kolundžić, savjetnik predsjednika uprave Ine, terminale Neum i Crnu Goru isključuje u startu. Gosp. Kolundžić smatra kako svaki terminal treba imati svoje tržište, koje mora zadovoljavati minimalni rentabilni kapacitet od 4,5 milijardi prostornih metara plina godišnje. On navodi da Talijani taj kapacitet imaju, no zbog rigoroznih ekoloških zakona i propisa paralelno istražuju deset lokacija, pa koja prođe. Također, gosp. Kolundžić smatra da je luka Neum potpuno nerealna opcija, jer osim što ne odgovara propisima struke, BiH nije interesantno tržište. Što se pak terminala i Crne Gore tiče, akademik Božo Udovičić smatra da je situacija još manje vjerojatna. Riječ je o državi s pola milijuna stanovnika koja nikad nije plinoficirana zbog konfiguracije terena. Akademik Udovičić ističe kako toj zemlji osim ponude, nedostaje i potražnja. I dr. sc. Kolundžić i akademik Udovičić realnim opcijama smatraju dvije jadranske lokacije: Tršćanski zaljev i Krk.