Neke od najčešće korištenih tehnologija
3D printanja s najvećim potencijalom za industrijske
primjene oslanjaju se, primjerice,
na laser koji stapa čestice praha različitih
materijala u jedan sloj, na taloženje rastaljenog
materijala na površinu dijela koji se izrađuje
pomoću mlaznice montirane na poseban
višeosni krak. Tu je i postupak zavarivanja i
spajanja materijala taljenjem pomoću snopa
elektrona velike brzine ili pak na postupak
tzv. hladnog spreja pri čemu se metalni prah
raspršuje nadzvučnim brzinama na metalnu
površinu kako bi se tijekom proizvodnje
povezao s ostatkom proizvoda itd. U osnovi,
to je postupak u kojem se materijal nanosi u
slojevima prema računalno razrađenom modelu,
a kako bi se stvorili precizni oblici bez
potrebe za kasnijom strojnom obradom.
Prednosti i ograničenja
Stručnjaci se slažu da su manji ugljični
otisak i veća učinkovitost opipljive prednosti
najnovijih dostignuća na području proizvodnje
pomoću 3D printanja. Kao velike prednosti
također se navode sloboda u dizajnu,
mogućnost povećanja složenosti i agilnost
proizvodnih procesa. Međutim, postoje i tehnička ograničenja.
Ona uključuju veličinu strojeva i vrstu materijala,
osobito kada treba koristiti legure posebnih
značajki, poput onih za dijelove plinskih
turbina. Nadalje, postoji i ograničenje
vezano uz isplativost poslovnog modela 3D
printanja u širokoj komercijalnoj primjeni
jer je za to nužno provesti daljnja poboljšanja
produktivnosti i povećati robusnost strojeva.
Da bi se posve iskoristile mogućnosti
3D printanja u industriji, u postojeće
procese konstruiranja i izrade proizvoda
moraju se unijeti složenost, materijali i
strukturne konstrukcije koji su specifični za
3D printanje. Za potpuni komercijalni
uspjeh te tehnologije ključno je osigurati visoku
razinu ponovljivosti i pouzdanosti procesa
izrade proizvoda. Mnogi očekuju da će se
ti zahtjevi ispuniti većim opsegom proizvodnje
i potrošnje tako izrađenih proizvoda, uz
poboljšanu produktivnost i snižavanje proizvodnih
troškova.
Obećanje napredne proizvodnje
Interes raznolikih industrija, a između
ostaloga i energetike, za tu naprednu tehnologiju
u posljednje je vrijeme porastao zbog
tehničkog napretka koji omogućava moderniziranje
proizvodnje zamjenskih dijelova
u jednostavnijim strojevima, ali i složenih
dijelova nuklearnih reaktora. Taj tehnički napredak koji povećava tehnološku učinkovitost
i sposobnost brzo su usvojili proizvođači
i operateri plinskih turbina i vjetroturbina.
Sada se tome priključuju i proizvođači
dijelova za nuklearne elektrane. Štoviše, neki
proizvođači nuklearne opreme se nadaju da
će im 3D printanje pomoći u pojednostavljenju
izgradnje malih modularnih i naprednih
reaktora. Potencijalne uštede u lancu opskrbe
očekuju i operateri nuklearnih elektrana.
Naime, 3D printanje omogućit će dobavu
dijelova čiji dobavljači više ne posluju ili im
isporuka predugo traje ili je kvaliteta tih dijelova
upitna.
Primjena i iskustva u energetici
U tvrtki Siemens Energy tehnologija 3D
printanja već je uključena u postojeći lanac
proizvodnje, od konstruiranja i simulacija
do primjene. Trenutačno se ona koristi za
nove proizvode i za popravke starije opreme
za čiju se proizvodnju ona počela koristiti
još devedesetih godina prošlog stoljeća. Na
primjer, ona se sada koristi i za održavanje i
popravke plinskih turbina i vrhova lopatica
vjetroturbina. U tvrtki stoga očekuju da će
se u budućem istraživanju i razvoju 3D printanje
sve više koristiti za proizvodnju složenih
metalno-organskih spremnika vodika i
elektroda za elektrolizu vode za proizvodnju
vodika. Uz to, tvrtka u sljedećih pet godina
planira povećati udio 3D printanih dijelova
u plinskim turbinama s dva na 20%. No, zato će
trebati još preinaka u organizaciji postojećih
radnih procesa.
Posebno je zanimljivo što 3D printanje
sve više nalazi mjesto i u najzahtjevnijem dijelu
energetike, u nuklearnoj tehnici. Na primjer,
na reaktoru br. 2 u NE Browns Ferry u
Sjedinjenim Američkim Državama u proljeće
ove godine instalirana su tijekom redovnog
remonta četiri pričvršćivača kanala za
usmjeravanje protoka rashladne tekućine za
gorivo u reaktoru. Riječ je o prvim sigurnosnim
dijelovima opreme reaktora nuklearnih
elektrana koji su izrađeni na taj način. Ti
su dijelovi izrađeni od nehrđajućeg čelika u
Nacionalnom laboratoriju Oak Ridge.
Planira se da u funkciji budu idućih šest godina,
tijekom čega će biti redovito pregledavani.
Nuklearna tehnika
Osim toga, u SAD-u se provodi i državni
program za istraživanje i razvoj tehnologija
za napredne nuklearne reaktore koji bi se
proizvodili pomoću 3D printanja i umjetne
inteligencije. Među ciljevima tog programa
su snižavanje troškova, ubrzanje primjene,
modernizacija proizvodnje i razvoj materijala
i računalnih programa vezanih za nuklearnu
tehniku. U sklopu programa se ističe
i izrada mikroreaktora koji će koristiti 3D
printanu jezgru, napredne materijale i integrirane
osjetnike i kontrole, a čija je demonstracija
najavljena za 2024. godinu.
Francuski proizvođač nuklearnih dijelova
i goriva Framatome od 2015. godine radi
na uvođenju 3D printanja za opremu vezanu
za nuklearno gorivo, filtre i druge namjene.
Napori tvrtke usmjereni su na dijelove od nehrđajućeg
čelika i legura na osnovi nikla.
Američka tvrtka Westinghouse također
je počela koristiti tu tehnologiju. U proljeće
prošle godine američka energetska tvrtka
Exelon instalirala je Westinghouseov uređaj
za spajanje naprstaka u NE Byron 1. Riječ je o
uređaju koji se koristi za držanje nuklearnog
goriva dok se spušta u jezgru reaktora. Exelon
je već koristio i tehniku hladnog spreja
na primarnim separatorima vlage kako bi
smanjio koroziju i ističe da hladni sprej obećava
uspješnu primjenu za popravke u postrojenju.
U Velikoj Britaniji tvrtka Rolls Royce također
radi na prelasku na 3D printanje u proizvodnji
posuda za nuklearna postrojenja.
Tvrtka navodi da bi njezini napori mogli sniziti
troškove proizvodnje i skratiti vrijeme isporuke,
uspostaviti alternativni lanac opskrbe,
poboljšati kvalitetu materijala i smanjiti
inspekcije tijekom rada.
Francuski energetski div Engie još je 2019.
godine u jednoj od svojih nuklearnih elektrana
instalirao prvi ventil proizveden 3D printanjem,
ali za razliku od ranije spomenutih
elemenata, nije se radilo o sigurnosnom dijelu
opreme. Tvrtka sada surađuje s tijelima
Europske unije u okviru programa Nuklearne
komponente temeljene na aditivnoj
proizvodnji (NUCOBAM) s ciljem uspostave
metodologije kvalifikacije za komponente
proizvedene 3D printanjem. Očekuje se da će
rezultati tog programa koristiti profitabilnosti
nuklearne tehnike i poboljšati sigurnost
zahvaljujući optimiranoj konstrukciji elemenata.