Govoreći o budućnosti Rafinerije nafte Sisak, govorimo i o budućnosti Grada Siska. Rafinerija nafte Sisak strateško je postrojenje za Republiku Hrvatsku zbog njezinog doprinosa nacionalnoj sigurnosti u području energetike. Rafinerija je životno važna za Sisak i Sisačko-moslavačku županiju te sam zbog toga organizirala okrugli stol o budućnosti rafinerije na kojem su sudjelovali relevantni znanstvenici i stručnjaci kako bih potakla širu javnu raspravu. Prepuna dvorana pokazala je da sam u tome uspjela, a poruke koje su odaslane bile su, sudeći po reakcijama onih koji o njezinoj sudbini odlučuju, dovoljno jasne i dovoljno glasne. Rafinerija nafte Sisak, kao i INA u cjelini, osim tehnološke ima i značajnu stratešku i socijalnu ulogu te bi njezinim zatvaranjem došlo do energetske i društvene nestabilnosti. Strateški partner nije poštovao ugovorne obveze te su izostala ulaganja zbog čega nije provedena modernizacija rafinerije. U razdoblju od 2003. do 2008. godine su trebale biti modernizirane i sisačka i riječka rafinerija, ali to se nije dogodilo. Planirana kapitalna ulaganja u Rafineriju nafte Sisak u iznosu od 965 milijuna dolara i Rafineriju nafte Rijeka u iznosu od 300 milijuna dolara do danas nisu realizirana. 2014. godine Rafinerija nafte Sisak je preradila 500 000 tona nafte iako joj je kapacitet cca 2 milijuna tona, a budući da je s radom prestala 16. siječnja te se ne zna kada će nastaviti rad, može se zaključiti da joj prijeti gašenje. Naime, ne postoji plan prerade za 2015.godinu, ne postoji plan kapitalnih investicija a nema niti plana operativnog održavanja. Nakon završetka Domovinskog rata INA je dobro znala da bez modernizacije svojih rafinerija nema šanse opstati na tržištu niti ga širiti u budućnosti. Zato sam u vrijeme kad sam bila predsjednica Odbora za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora inzistirala na tome da se provede modernizacija rafinerije u Sisku jer sam znala da o tome ovisi ne samo kvaliteta zraka već i radna mjesta naših ljudi, te je u mom mandatu u modernizaciju rafinerije u Sisku uloženo 118 milijuna EUR-a.
Danas, jedanaest godina nakon stvorenih ugovornih obveza MOL-a prema INI (ugovor INA-MOL iz 2003. godine), u Rafineriji nafte Rijeka realizirana je tek prva faza modernizacije (71%), a u Rafineriji nafte Sisak tek mali dio prve faze (10%). Analiza mr.sc Ivana Medarca, člana Znanstvenog vijeća za naftu i plin HAZU pokazuje da bi visina potencijalne akumulacije modernizirane Rafinerije nafte Sisak i uz dampinške cijene svih proizvoda (-10 dolara po toni) radi povrata tržišta od 2008. godine nadalje bila 116 milijuna dolara godišnje i dobit bi bila osigurana. Taj podatak potvrđuje nisku razinu rizika investicije kao i ekonomsku opravdanost koncepta modernizacije. Planirana modernizacija rafinerija utemeljena je na opravdanoj i perspektivnoj osnovici kao što su geostrateška pozicija, tržište sirovina i proizvoda, infrastruktura, brend, te objektivna potreba modernizacije. Planirana godišnja akumulacija od oko 400-500 milijuna dolara godišnje bila je dovoljna da se za četiri do pet godina pokrije visina ukupnih ulaganja u planiranu modernizaciju (2 milijarde dolara). Umjesto toga, trenutno se iz tekućeg poslovanja radi neizvršene modernizacije gubi oko 100 milijuna dolara godišnje (oko 50 milijuna dolara godišnje po rafineriji). Sve izravne i neizravne štete za Hrvatsku je teško nabrojiti i kvantificirati ali zasigurno se mjere u milijardama dolara i rastu iz mjeseca u mjesec na štetu INE i Republike Hrvatske. Proizvodnja nafte u Hrvatskoj od 2008. do 2013. smanjena je za 28.1%, a kao glavni razlog nameće se izostanak ulaganja INE u proizvodnju nafte i plina. Prerada nafte u hrvatskim rafinerijama u isto je vrijeme smanjena za 25.5%, a izvoz naftnih derivata pao je za 10.9%. MOL je kada je ulazio u INA-u znao za sve njene prednosti i nedostatke. Znao je da u rafineriju u Sisku godinama nije ulagano. Poznato mu je bilo da je rafineriju, da bi nastavila s proizvodnjom onih proizvoda koje traži današnje tržište, potrebno modernizirati. To je uostalom bila i obveza na koju se je kao strateški partner bio obvezao i koju nije izvršio. Međutim, još nije kasno da se modernizacija provede i osigura nastavak proizvodnje što je strateški cilj Republike Hrvatske zbog nacionalne sigurnosti u vidu opskrbe energentima. Uz to, gašenje rafinerije znači i gašenje jednog grada, zbog uništavanje egzistencije velikog broja obitelji koje u njoj rade, posluju s njom ili ovise o njoj. Najveća vrijednost rafinerije, pa tako i INE, upravo su ljudi koju u njoj rade, znanje i iskustvo koji su stjecani godinama. INA je nacionalna kompanija, a nacionalne interese moramo štititi.
