Približno 3.500 do 4.000 kuna za slabo cijenjen i nadasve opasan posao ne privlači nezaposlene pa tako unatoč činjenici da potrebe za dimnjačarima ima, taj posao nitko ne želi raditi. Dogodi li se nešto nepredviđeno, kaže Lončarić, dimnjačar je prva odgovorna osoba, radi čega su vođeni i sudski procesi, ali i realizirane zatvorske kazne. Konkretno, Lončarić kaže da je potreba za dimnjačarima gotovo dvostruko veća od stvarnog broja zaposlenih, a na terenu je trenutačno dosta dimnjačara koji također imaju poteškoća s odbijanjem usluge čišćenja od strane građana. I dok neki odbijaju usluge potpuno bezrazložno i unatoč zakonskim propisima, Lončarić tvrdi da mnogi niti ne znaju da čišćenje dimnjaka pripada zakonskoj obvezi i odbijanje usluge podliježe sankcijama.
"Mnogi dimnjačari odbijenu uslugu ne prijavljuju komunalnim redarima koji bi potom trebali ispisivati prekršajne prijave. Takozvanim lokalnim 'šerifima' prijave ne odgovaraju i upravo radi izbjegavanja sukoba izbjegavaju prijave. Također, konkretan problem je i taj što se koncesije za obavljanje dimnjačarskih djelatnosti daju samo na godinu ili dvije umjesto na deset. U Udruzi smatramo da je to minimalno razdoblje za kvalitetnu organizaciju i upravo imamo za cilj produljenje koncesije te uvođenje reda i po pitanju cijena dimnjačarskih usluga. Naime, trenutačno je stanje takvo da se u nedostatku jedinstvene cijene ljudi osjećaju prevareni i moram naglasiti da je u osječkom 'Dimnjaku' taj problem korektno uređen, no ne u svim ostalima. Stoga smo izradili prijedlog Odluke o obavljanju dimnjačarskih djelatnosti, a koji treba biti ujednačen i istovjetan za sve županije", rekao je Lončarić, čija udruga okuplja pet slavonskih županija i pokriva čak 120.000 domaćinstava.
