Razine podzemne vode na području Zagreba, Samobora i Zaprešića niže su za oko tri do šest metara u odnosu na razinu iz šezdesetih godina prošloga stoljeća, ističe istraživanjep predstavljeno u  Rudarsko-geološko-naftnom zborniku. Istraživanje se temeljilo na više od 800 osmatračkih bušotina od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas. Najznačajniji pad zabilježen je nizvodno od brane kogeneracijskog postrojenja TE-TO Zagreb, točnije na području Petruševca i Sašnjaka te na središnjem i sjevernom dijelu Male Mlake, gdje pad iznosi četiri do pet metara, odnosno oko tri metra. Analiza karte razine podzemnih voda iz godine 1965. za područje zagrebačkog vodonosnika pokazala je da su te razlike još značajnije i iznose od pet do šest i pol metara na području bušotina Male Mlake i na bušotinama Petruševec i Sašnjak. Što se tiče samoborsko-zaprešićkog vodonosnika, razina podzemnih voda općenito se smanjila za oko dva metra, dok je njihov pad na području zagrebačkog vodonosnika iznosio približno jedan do dva metra na zapadnom dijelu, oko dva do pet metara u središnjem dijelu i oko jedna do tri metra na istočnom dijelu vodonosnika, istaknuto je u istraživanju. Naime, pad razine podzemnih voda bio bi još izraženiji da nije izgrađena brana zagrebačkog kogeneracijskog postrojenja TE-TO na rijeci Savi, koja je u određenoj mjeri usporila negativni trend pada razine podzemnih voda u zapadnom dijelu zagrebačkog vodonosnika i zaustavila daljnju eroziju i produbljivanje korita rijeke Save. Međutim, nizvodno od nje zabilježen je najveći pad razina podzemnih voda. Usporavanje negativnog trenda također je u velikoj mjeri utjecalo na zdenac Mala Mlaka, na čijem bi području razina podzemnih voda bila niža za oko pet metara da nije izgrađena brana toga postrojenja. Na ukupan pad razine podzemnih voda između 60-ih godina prošlog stoljeća i danas utječe i povećanja stope crpljenja vode iz zdenaca. Naime, osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je počela izražena eksploatacija, brzina crpljenja iznosila je oko tri kubična metra u sekundi, da bi se stalno povećavala i krajem devedesetih iznosila oko pet kubičnih metara u sekundi. U narednim godinama brzina crpljenja stabilizirala se i počela polagano smanjivati na oko četiri metra u sekundi, što je više ili manje stanje crpljenja danas, ističe se. Međutim, hidrološki povoljno razdoblje usporilo je negativne trendove pada razine podzemnih voda, osobito u razdoblju 2013.-2014. godine, tijekom kojeg razina vode rijeke Save bila do jedan i pol metar više od prosječne i u određenoj mjeri napunila vodonosnik i usporila negativni trend pada podzemnih voda. No, negativan trend podzemnih voda nastavio se ponovno nakon 2014. godine,. Pad razine podzemnih voda može uzrokovati brojne ekološke i gospodarske probleme koji mogu nepovoljno utjecati na vodonosnik i javnu vodoopskrbu, kao i na učinkovito upravljanje vodama općenito. Stoga je važno razumjeti čimbenike koji utječu na nju. Dovodi do smanjenja ukupnih rezervi vodonosnika, može negativno utjecati na javnu vodoopskrbu na više načina te uzrokuje povećanu ugroženost ekosustava ovisnih o podzemnim vodama, zaključuju autori analize.