Svi se ti planirani centri za gospodarenje otpadom nalaze uz izvorišta pitke vode, a zadnjim je izmjenama Pravilnika o odlaganju otpada iz 2011. godine ukinuta i potreba zaštite voda ukoliko se kraj izvora pitke vode nalaze odlagališta otpada. Šest ekoloških udruga pokrenulo je i ustavno sudski postupak za ocjenu ustavnosti Pravilnika o odlaganju otpada kojim se pravnim aktom niže snage derogiraju i dokidaju prava, ali i dužnosti zaštite voda predviđeni Ustavom, međunarodnim propisima i zakonima. Ne možemo se oteti dojmu da se radi o namjernoj devastaciji vodnog bogatstva Republike Hrvatske. Odgovorno tvrdimo da Hrvatska ne treba niti jedno postrojenje za mehaničko–biološku obradu smeća, a nepotrebni su i županijski centri za gospodarenje otpadom. Građani ne trebaju financirati takva nepotrebna postrojenja sa 220 milijuna EUR i tako pomagati posrnule strane proizvođače zastarjelih tehnologija. Naime, europska politika gospodarenja otpadom odavno se već ne zasniva na mehaničko-biološkim postrojenjima za obradu otpada, a domaći stručnjaci već godinama predlažu alternativni, deset puta jeftiniji koncept ekološkog gospodarenja otpadom koji može potaknuti domaću proizvodnju vezanu uz obradu sekundarnih sirovina, donijeti značajan rast zaposlenosti te zaštiti okoliš i vodno bogatstvo Republike Hrvatske. Najnoviji je primjer takvih prijedloga Studija „Ekološki zasnovan sustav gospodarenja komunalnim otpadom grada Rijeke s okolicom“ autora prof. dr. sc. Slavena Dobrovića, doc. dr. sc. Hrvoja Juretića i mag.ing.mech. Gorana Smoljanića.
Ekonomska je računica posebno zanimljiva i na primjeru Grada Rijeke i okolice jasno pokazuje:
- Planirani prihod od prodaje prikupljenih sekundarnih sirovina za koje je već tijekom izrade studije pronađeno tržište, iznosi 12,9 milijuna kn godišnje. Danas te milijune kuna bacamo u smeće, a sutra ćemo ih nakon utrošenih 88 milijuna EUR u nepotreban ŽCGO Marišćina u Primorsko-goranskoj županiji „obraditi“ u postrojenju za mehaničko–biološku obradu i za zbrinjavanje (spaljivanje) ostatnog otpada plaćati cemantarama 100 EUR po toni ili taj ostatni otpad istresti u nove rupe u zemlji uz izvor Rječine.
- Odvajanje otpada donosi izravnu uštedu od 63 milijuna kn godišnje na skupom zbrinjavanju otpada u ŽCGO Marišćina. Prema Studiji, 90% komunalnog otpada je iskoristivo, a ukupna količina proizvedenog otpada u Gradu Rijeci i okolici u 2012. godini iznosi 69.000 t, dok je ukupan trošak zbrinjavanja otpada u ŽCGO Marišćina uključujući prijevozne i ostale vezane troškove 1.000 kn po toni otpada.
Tako se na primjer samo uvođenjem kućnog kompostiranja izbjegava potreba za transportom 32% biorazgradivog otpada (9.400 t) te se samo na uštedama u gorivu smanjuju transportni troškovi za preko 500.000 kn!
Ukupna investicija koja bi omogućila provođenje takvog ekološki zasnovanog sustava gospodarenja otpadom za Grad Rijeku i okolicu u varijanti ugovaranja otkupa odvojenih sekundarnih sirovina iznosi 58,5 milijuna kn, odnosno oko 8 milijuna EUR što je više od deset puta manje od potpuno nepotrebnog ulaganja u ŽCGO Marišćina kako je i kroz stručnu studiju dodatno podcrtano.
Zašto onda ulažemo 88 milijuna EUR u ŽCGO Marišćina, obradu čijeg smeća trebaju plaćati žitelji Primorsko – goranske županije i zbog čega? Zašto se ipak bez obzira na sve iznesene činjenice uporno plasira priča o najmodernijem centru za gospodarenje otpadom u RH kada je potpuno jasno da je to notorna neistina! U čijem je to interesu?", pitaju se aktivisti.
