To izviješće, peto od 1990., dokazalo je ekstremnu vjerojatnost ljudskog utjecaja na klimatske promjene, te navodi četiri scenarija buduće promjene klime, od najoptimističnijeg do najpesimističnijeg. Prema blagom scenariju koncentracije CO2 u atmosferi mogle bi početi padati sredinom ovog stoljeća. Kada bi emisije ugljičnog dioksida u atmosferi sada drastično pale - što je malo vjerojatno - mnogi aspekti klimatskih promjena osjećali bi se još stoljećima. Posljedice globanog zagrijavanja su već itekako prisutne. "Gotovo je sigurno da će biti više vrućih temperaturnih ekstrema i manje hladnih ekstrema na dnevnim i sezonskim skalama. Toplinski valovi javljat će se češće i biti dugotrajniji iako će i dalje biti povremenih ekstremno hladnih zima", kazala je Radić. Regionalno gledano Arktik će se zagrijavati brže od globalnog prosjeka, a u ekstremnom modelu mogao bi do kraja stoljeća ostati bez leda. Izviješće projecira porast razine mora od 25 centimetara do jednog metra usljed topljenja ledenjaka. Gube se i kopneni ledenjaci a taj proces je najbrži u zapadnoj Kanadi, Europi, na Kavkazu i u Južnoj Americi. To će utjecati na lokalnu hidrologiju. Ipak, Radić je istaknula da su projekcije otapanja ledenjačke mase nepouzdane iz brojnih razloga.
Akademik Vladimir Paar oponirao je kazavši da je riječ o prirodnom trendu koji se u prošlosti već dogodio. Globalno, temperatura zadnjih 15 godina pada, upozorava Paar dodavši da se ne uzima u obzir činjenica da se količina leda ispod mora na Antarktiku povećala. On drži da se masovno zanemaruje posljedica pojačanog kozmičkog zračenja usljed promjene magnetizma Zemlje, zbog čega se stvara više oblaka što kao posljedicu ima globalno zagrijavanje.
