Europa je iskusila niz zimskih epizoda onečišćenja zraka tijekom prosinca, siječnja i veljače, s povećanim koncentracijama čestica PM 2,5, PM 10 i dušikovog dioksida, osobito u Zapadnoj i Istočnoj Europi. Razine onečišćenja porasle su širom Europe u vrijeme visokog površinskog tlaka, što je bilo uzrok malim brzinama vjetra i nižim temperaturama tijekom zime. Uz to, tijekom hladnih dana sustavi grijanja se više koriste, što povećava emisije, a osobito čestica tamo gdje se koristi grijanje na biomasu.
Ravnateljica Copernicusa - Službe za nadzor atmosfere (CAMS), Laurence Rouil, to je objasnila riječima: "Postojano zimsko onečišćenje širom Europe nije neuobičajeno, ali se time ističu stalni izazovi kvalitete zraka u urbanim i ruralnim područjima. Takvi skokovi onečišćenja mogu imati stvarne posljedice za javno zdravlje. Stoga pomno pratimo situaciju, pratimo prekoračenja regulatornih graničnih vrijednosti propisanih europskim zakonodavstvom. Razumijevanje pokretačkih izvora takvih slučajeva pomaže donositeljima odluka u osmišljavanju najprikladnijih strategija ublažavanja."
Velike emisije zbog požara u Australiji
Tijekom protekle zime, odnosno ljeta na južnoj polutci u više je zemalja bilo požara na otvorenim prostorima. U Sjevernom Teritoriju i Queenslandu u Australiji intenzivni sezonski požari trajali su od prosinca do početka veljače, što je dovelo do najvećih sezonskih ukupnih emisija ugljika od 2003., pri čemu je ukupna emisija od siječnja do veljače bila najveća od 2012., odnosno od 2014. godine. Za razliku od toga, u Victoriji i Tasmaniji bilo je najviše požara od kraja siječnja do veljače, pri čemu su emisije u veljači u tim državama dosegle najviše razine u skupu podataka CAMS GFAS. Od prosinca do veljače u Victoriji je zabilježen najveći ukupni broj razornih požara na otvorenim prostorima u ljeto. Stubovi dima iz tih požara su praćeni kako prelaze Tasmaniju prema Južnom oceanu.
Sezona požara na otvorenim prostorima u sjevernim dijelovima Australije završava prije siječnja, ali je sada trajala do ožujka. Sveukupno, emisije povezane s požarima u Australiji u vremenu 1. siječnja - 28. veljače bile su najveće od 2020. i iznosile su čak 46 Mt ugljika, pri čemu su samo u Sjevernom Teritoriju početkom godine iznosile oko 6 Mt.
Veliki požari u Kaliforniji
Početkom siječnja 2025. do velikih požara na otvorenim prostorima došlo je u južnoj Kaliforniji u Sjedinjenim Američkim Državama, pokraj Los Angelesa. Bili su potaknuti vrućim, suhim vjetrovima Santa Ane i kritično malom vlažnošću. Požari na području Palisadesa i Eatona brzo su se proširili, a podaci o snazi zračenja vatre (FRP) CAMS-GFAS pokazuju jasan porast 7. i 8. siječnja, značajno veći od prosjeka u razdoblju 2003. - 2024.
U roku od dva dana, procijenjene emisije već su premašile uobičajenu mjesečnu ukupnu količinu. Dim od požara uzrokovao je ozbiljno pogoršanje kvalitete zraka oko Los Angelesa nekoliko dana, iako je velik dio dima otpuhan prema Tihom oceanu. Razine čestica PM 2,5 dosegle su 8. siječnja vrhunac od 500 µg/m3, no do 9. siječanj lokalno su se smanjile na 50 - 100 µg/m3. Unatoč teškim lokalnim posljedicama, ukupna aktivnost požara i trendovi kvalitete zraka u Kaliforniji ostali su unutar očekivane varijabilnosti.
Rekordno niske razine ozona nad Arktikom
Početkom godine ozonski omotač nad arktičkim područjem dosegnuo je rekordno niske razine, pri čemu su se najmanje vrijednosti ukupnog stupca ozona smanjile u odnosu na prosjek za godišnje doba sredinom siječnja i zadržale su se do početka ožujka. Taj je pad bio povezan s neobično jakim i postojanim polarnim vrtlogom, koji je izolirao iznimno niske stratosferske temperature iznad sjevernog pola.
Podaci CAMS-a pokazali su postojane razine ozona, niže od 250 Dobsonovih jedinica (DU) do početka ožujka, što je neobičan trend s obzirom na to da se ozon uobičajeno povećava prema godišnjem vrhuncu od približno 325 DU u travnju. Iakose to ne bi moglo smatrati ozonskom rupom, primijećene su lokalne rekordno male vrijednosti ukupnog stupca ozona, osobito iznad Skandinavije i zapadne Euroazije, manje od 220 DU, što je prag koji se najčešće koristi za utvrđivanje ozonske rupe na južnoj polutci, izvijestio je Copernicus.
