Gljiva na mjestu nuklearne katastrofe u Černobilu prilagodila se 'hranjenju' razinama radijacije koje bi bile smrtonosne za većinu oblika života. Cladosporium sphaerospermum vrlo je otporna crna gljiva roda Cladosporium koju su znanstvenici primijetili da raste na stijenkama reaktora broj 4, što je izazvalo eksploziju i požar koji je uništio černobilsku nuklearnu elektranu 1986. godine.
Znanstvenici koji su proučavali gljivu otkrili su da se prilagodila korištenju zračenja kao izvora energije, slično kao što biljke dobivaju energiju od sunca.
Černobilska katastrofa bila je nuklearna katastrofa koja je započela 26. travnja i dovela do najvećeg ispuštanja radioaktivnog materijala u okoliš u ljudskoj povijesti. Nakon tragičnog događaja ljudi su evakuirani iz Černobila i okolnih područja kako bi se izbjegle ekstremne razine radijacije. Od tada je mjesto poznato kao Černobilska zona isključenja (CEZ).
Sposobnost C. sphaerospermum, koja je zapravo plijesan, da preživi u CEZ-u dokaz je kako se život može pojaviti čak iu najsurovijim, najekstremnijim okruženjima, kažu istraživači. Proučavanje ove gljivice otkrilo je načine na koje bi se mogla iskoristiti za zaštitu ljudi od radijacije, osobito tijekom misija dubokog svemira. C. sphaerospermum dobiva svoju supermoć proždiranja zračenjem od melanina, pigmenta koji ljudima daje boju kože.
Čudesne moći radiosinteze
Prethodno istraživanje objavljeno u časopisu PLOS One potvrdilo je da C. sphaerospermum može izvoditi radiosintezu pokazujući da raste brže u okruženjima s visokim zračenjem. Time su postavljeni temelji za kasnija istraživanja objavljena u časopisu Current Opinion in Microbiology, koja su otkrila da kod ove gljive melanin apsorbira gama zračenje i pretvara ga u kemijsku energiju kroz proces poznat kao radiosinteza.
Zbog toga se smatra radiotrofnom gljivom — 'radio' se odnosi na zračenje, a 'trofično' se odnosi na hranjenje ili pretvaranje nečega u upotrebljivu energiju. U ljudskoj koži i koži mnogih drugih organizama melanin djeluje kao štit od štetnog UV zračenja sunca.
Ali kod ove gljive, 'Ona čini više od štita: ona olakšava proizvodnju energije', napisao je evolucijski biolog Scott Travers sa Sveučilišta Rutgers u članku za Forbes. Sada znanstvenici vjeruju da bi mogli iskoristiti ovu supermoć kako bi stvorili vrlo učinkovite štitove od zračenja koji mogu zaštititi astronaute tijekom misija dubokog svemira.
Surovo radioaktivno okruženje svemira jedna je od najvećih prepreka dugotrajnim ljudskim misijama u svemir.
