Tradicionalno, u Hrvatskoj blagdanski stol zamišljamo uz - bakalar. Prema legendi, prvi poznati kontakt s bakalarom u Hrvatskoj dogodio se kada je mletački plemić Piero Querini 1431. godine doživio brodolom blizu norveških obala. Nakon što su ga domaćini naučili tehniku sušenja ribe, on je odnio sušeni bakalar u Veneciju, odakle se tradicija takvog pripremanja bakalara proširila prema hrvatskoj obali.
“Iako je bakalar tradicionalni dio blagdanskog stola, on ima svoje skrivene troškove – od prelova koji ugrožava stokove do velikog ugljičnog otiska zbog transporta iz dalekih sjevernih mora”, ističe Hrvoje Čeprnja, stručnjak za ribarstvo u WWF-Adriji. Mora i oceani ključni su za klimu i prehranu milijardi ljudi. Premda su ribolovni pritisci u Mediteranu smanjeni, zahvaljujući strožim pravilima poput EU-ove Zajedničke ribarstvene politike, još uvijek prelaze održive razine.
“Zašto zato ne odabrati lokalnu, na održiv način ulovljenu ribu, poput oslića s parangala, koji je nekad bio primarni izbor sušene ribe na našim prostorima. Za razliku od bakalara, oslić gotovo da nema sitnih koščica pa je praktičniji i za konzumaciju”.
Ako se odlučujete za delikatese poput škampa, odlična alternativa je plavi rak, invazivna vrsta koja je jestiva i izuzetno ukusna. Tu je i riba paun (lav), još jedna invazivna vrsta koja šteti našim domaćim vrstama a ukusna je poput škrpine. Iako je ozloglašena zbog svoje sposobnosti brzog širenja i otrovnih bodlji, izuzetno je cijenjena morska delikatesa. Svoj blagdanski jelovnik možete začiniti i morskim algama. Iako su kod nas slabo zastupljene u jelovnicima, alge obiluju raznolikim okusima, od, slatkastog, blago slanog ili dimljenog, do umamija.
