Riječ je o površini od 4,4 milijuna hektara. Na onim područjima koja su mapirana, većina je već zaštićena. Izvještaj otkriva da je oko 93 posto njih u EU dio mreže zaštićenih područja Natura 2000, a 87 posto je strogo zaštićeno. U Hrvatskoj postoji 5762 ha prašuma, odnosno 0,21 % površine šuma. Najzastupljenije su bukovo-jelove prašume, zatim bukove, bukovo-kitnjakova i prašuma hrasta lužnjaka. Većina prašuma je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode u kategoriji posebni rezervati šumske vegetacije, a dvije se nalaze u kategoriji strogih rezervata.
Ekološka uloga
Šume zahvaćaju ugljični dioksid iz atmosfere. Kako drveće raste, odvojeni ugljik nakuplja se u obliku biomase. Dio te biomase sakuplja se i prerađuje u proizvode - sakupljene drvne proizvode (HWP) - u kojima je ugljik 'zaključan' do njihovog kraja života. Svake godine šume i HWP zajedno odvoje oko 400 Mt CO2. To je oko 10% ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU-27, objavila je EK.
Šume starog rasta su ekosustav kojim dominiraju stabla velike starosti koja se javljaju u zajednici mješovitih vrsta. Douglasove jele, koje dominiraju u mnogim starim šumama u Kanadi i SAD-u, žive do 200 godina i dosežu visine preko 45 m u visinu i 1,2 m u promjeru. Te šume imaju složenu fizičku strukturu i sastoje se od više vodoravnih slojeva, praznina lišća unutar krošnji, velikih stajaćih mrtvih stabala i trupaca koji leže na šumskom tlu. Otpali drveni ostaci doprinose organskim tvarima bogatim ugljikom izravno u tlo, pružajući hranjive sastojke za rast mahovine i gljivica. U umjerenim kišnim šumama srušena stabla postaju trupci koji pružaju supstrat za sadnice drveća.
Dom za rijetke vrste
Šume starog rasta često su vrlo raznolike i u njima se nalaze rijetke ili ugrožene vrste koje se za preživljavanje oslanjaju na ta staništa. Zbog ove biološke raznolikosti, ove šume mogu djelovati kao vrsta rezervoara za biljne vrste koje ne mogu rasti ili se obnavljati tako dobro u mlađim šumama. Klimatske promjene u posljednjim stoljećima utjecale su na smrtnost starih vrsta drveća, a poteškoće u zamjeni tih šuma dovele su do njihovog brzog propadanja u cijelom svijetu.
Pristalice spašavanja starih šuma tvrde da su te šume dinamične i premda na kraju umiru i trunu, vraćaju se u ekosustav kako bi podržale novi rast sekundarnih šuma, poticale biološku raznolikost i očuvale genetske veze. Zaštita i zadržavanje pojedinih starih stabala i oborenih trupaca pomaže zrelim šumama da razviju karakteristike starog rasta.
