Važna je spoznaja da rudarenje ugljena ostavlja trajan trag na okoliš. Time se u zemlji stvaraju prolazi za plin nalik podzemnim tunelima, koji omogućuju da dugo zarobljeni plin, prvenstveno metan, pobjegne u atmosferu.
To pokazuje kako rudnici ugljena doprinose klimatskim promjenama, čak i kada iskopani ugljen nikada ne bi izgorio u ložištima.
Kada prestanu rudarski radovi, emisije metana se smanjuju, ali ne prestaju preko noći. Podzemni rudnici ugljena uobičajeno emitiraju više metana od površinskih. To je zato što podzemni rudnici najčešće sadržavaju veće količine ugljena od površinskih i zato što slojevi ugljena mogu zadržati više metana pod visokim tlakom, a on se povisuje s dubinom.
Kada se kopaju duboki slojevi, veća količina metana oslobađa se iz slojeva ugljena, ali i iz okolnih slojeva stijena. Kod napuštenih podzemnih rudnika ugljena dolazi do početnog pada emisija, nakon čega slijedi razdoblje gotovo ravnomjernih emisija, što može trajati desetljećima.
Više o tome moguće je pročitati u članku mr. sc. Ive Tokića, MBA, koji je objavljen u aktualnom broju stručnog časopisa EGE.
Na časopis EGE, koji izlazi pet puta godišnje i prati najnovija kretanja u energetici, možete se pretplatiti OVDJE.
