Poštovani gosp. Bakić, molimo Vas da se za početak našeg razgovora ukratko predstavite.

Rođen sam 26. srpnja 1943. godine u Ninu kod Zadra. Srednju tehničku školu strojarskoga smjera završio sam u Zadru, 1963, a diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, 1968. godine - termoenergetski smjer, gdje se praktično uz predmete kao što su toplinski procesi, kotlovi, grijanje, hlađenje, turbine, kompresori i motori s unutarnjim izgaranje studirala primjenjena termodinamika. Industrijsku praksu obavio sam u Belgiji. Služim se njemačkim, a ponešto i francuskim jezikom. Danas sam ovlašteni inženjer strojarstva za projektiranje i nadzor termoenergetskih i ostalih industrijskih postrojenja, za sve stručne smjerove.
Nedavno sam dobio licencu od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za energetske preglede i certificiranje.
Uz to sam i stalni sudski vještak za termoenergetska postrojenja na Općinskom i Trgovačkom sudu u Zadru. Isto tako član sam više strukovnih udruženja: Hrvatske stručne udruge za plin, Saveza energetičara Hrvatske, Hrvatske stručne udruge za Sunčevu energiju i Hrvatskog društva sudskih vještaka.
Od priznanja bih spomenuo samo Zlatnu medalju na Međunarodnom sajmu inovacija u Zagrebu, za novo rješenje regulatora plina i priznanje Hrvatske stručne udruge za plin u 2009. godini 'za izniman doprinos u promicanju uporabe plina, primjene novih tehnologija i obnovljivih izvora energije, te povećanje energetske učinkovitosti smanjenjem štetnih utjecaja na okoliš pri obavljanju poslova projektiranja, nadzora i konzaltinga.'

Imate bogato radno iskustvo u području projektiranja. Što biste mogli izdvojiti kao najvažnije iz karijere?

Radni vijek započeo sam kao projektant, a zatim glavni projektant specijalnih strojeva u tvrtki SAS - Zadar, koja se nekada smatrala jednom od najboljih tvrtki u bivšoj državi. Zatim sam bio rukovoditelj Projektnog ureda i potom rukovoditelj razvoja u tvornici Bagat iz Zadra. Pri tome sam sudjelovao u izgradnji Tvornice plinskih armatura u Ninu i Tvornice tlačnoga lijeva u Benkovcu, gdje sam vodio investicije i radio na odabiru tehnološke i energetske opreme. Isto tako, projektirao sam i nadzirao ugradnju brojnih energetskih postrojenja, a ponajviše plinskih stanica i kotlovnica za centralna grijanja, industrijskih postrojenja te izvodio brojne pregradnje ložišta s tekućih goriva na ukapljeni naftni plin.
Za vrijeme Domovinskoga rata, u suradnji s Ministarstvom obrane, organizirao sam i vodio namjensku proizvodnju za potrebe Hrvatske vojske, a nakon toga sam izradio i osnovnu koncepciju i analizu energetske strategije za Grad Zadar, u sklopu makroekonomske strategije razvoja do 2015. godine. Konačno, vezano uz primjenu plina i drugih energenata, obradio sam gradsku četvrt Višnjik na temu onečišćenosti kao posljedice neracionalnog korištenja toplinske energije iz tekućih goriva.

Može se reći da ste cijelo vrijeme vezani uz plin i primjenu plina u Dalmaciji, najprije ukapljenog naftnog, a sada i prirodnoga. Koje biste projekte mogli spomenuti kao najzanimljivije u posljednjih nekoliko godina?

    Od većih plinskih projekata, projektirao sam i vodio nadzor za:
  • Tvornicu tlačnoga lijeva u Benkovcu: prijelaz s tekućega goriva na propan-butan s mogućnošću korištenja prirodnoga plina (u funkciji je već pet godina, a instalirana snaga iznosi 6 MW)
  • Klinički-bolnički centar Firule u Splitu: plinsko postrojenje, odnosno prebacivanje kotlovnice s tekućeg goriva na propan-butan, s mogućnošću korištenja prirodnoga plina (instalirana snaga: 12,5 MW)
  • Tvornicu oplemenjenih folija u Drnišu: prijelaz s tekućega goriva na propan-butan, s mogućnošću korištenja prirodnog plina (instalirana snaga: 6 MW)
  • Distribucijski centar PROplina u Zadru: povećanje skladišnoga prostora sa spremnikom za UNP volumena 150 m3i pretakališnim dijelom
  • Dom zdravlja u Korčuli: rekonstrukcija uljne kotlovnice u plinsku, s korištenjem Sunčeve energije
  • Športski centar Višnjik u Zadru: korištenje UNP-a i Sunčeve energije
  • hotel 'Porto' u Zadru: korištenje Sunčeve energije i plina u apsorpcijskim dizalicama topline
  • tvornicu Maraska u Zadru: rekonstrukcija uljne kotlovnice u plinsku, s mogućnošću korištenja Sunčeve energije.

Uz to, izveo sam još mnogo projekata prebacivanja uljnih kotlovnica na UNP širom Dalmacije (npr. autokamp Šimuni na Pagu, te više obiteljskih hotela, restorana i obrta u Zadarskoj županiji). Projektirao sam još brojne sustave grijanja i pripreme potrošne tople vode na plin, sustav grijanja i hlađenja s UNP-om kao gorivom za dizalicu topline s plinskim motorom za Samostan Sv. Frane u Zadru (prvi projekt takve vrste u Hrvatskoj), a posebno bih izdvojio projekte kombinacije plina (UNP-a) i Sunčeve energije za razne objekte (kuće, vikendice, ugostiteljske objekte) na otocima u Zadarskoj, Ličko-senjskoj, Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Posebno bih istaknuo projekte koje za fondove i iz kojih su dobivena značajna nepovratna sredstva (KBC Split: 1,7 milijuna kuna, Sportska dvorana Višnjik: 1,05 mil. kuna, Dom zdravlja u Korčuli: 60% ukupne investicije, Zadarska županija i Grad Zadar). Projektirao sam i dosta autoplinskih punionica.

Prirodni plin je već stigao u Zadar i očekuje se skoro priključivanje prvih potrošača. No, mislite li da će stanovništvo i gospodarstvo dobro prihvatiti novi energent, što je osnovni uvjet da se isplati projekt u koji su uistinu uložena golema sredstva?

Mogu samo reći da će na području Zadra, gdje se već niz godina izvode brojni projekti za primjenu UNP-a u industriji, ugostiteljstvu i turizmu, prirodni plin biti dobro prihvaćen, prvenstveno zbog značajno niže cijene od cijene UNP-a, kao i zbog oslobađanja prostora koje sada zauzimaju spremnici za UNP.

Ipak, pri plinofikaciji bit će sigurno sumnjičavosti pojedinih investitora, čemu su najvjerojatniji razlog troškovi koje će se za to morati izdvojiti, što u ovo vrijeme teške gospodarske krize nije lako. Što biste investitorima mogli poručiti u takvim slučajevima?

Kao prvo, da angažiraju ovlaštene stručnjake za energetske preglede i certificiranje, koji bi im dali izračun s ekonomskom opravdanosti cijeloga projekta: kako optimalno organizirati energetski sustav s obzirom na fleksibilnost i racionalno korištenje energije, što omogućava plin kao energent. Na primjer, u Njemačkoj su točno određeni rokovi do kada su se kotlovska postrojenja morala zamijeniti zbog racionalnijega korištenja energije.
Kao drugo, svi veći potrošači energije trebali bi angažirati savjetnike za primjenu i racionalno korištenje energije, s obzirom na novu tehnološku opremu, ekološke razloge i zakonske obveze. Kod energetskoga pregleda dviju većih kotlovnica utvrđeno je da se potrošnja energije može smanjiti za oko 20 - 25%, uključujući nova rješenja i da se investicija može vratiti u intervalu počeka kredita koji daje i subvencionira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Bitno je samo da projektant ima adekvatnog sugovornika kao predstavnika investitora.
S obzirom na brojne ekološke prednosti plina, njegova primjena bi trebala biti imperativ, a ne voditi diskusije treba li Dalmacija plin ili ne. Primjena plina kao puno čišćega energenta trebala bi biti etička obveza svakoga projektanta.

U svojim projektima često kombinirate plin i Sunčevu energiju, a poznati ste kao iskreni zagovornik obnovljivih izvora energije. No, za razliku od drugih sredozemnih zemalja, u Hrvatskoj solarni kolektori na kućama i zgradama nisu baš toliko česti. Zašto je to tako?

Prvenstveno zbog niske investicijske moći naših građana, dok npr. u Italiji, ako se koriste apsorpcijske dizalice topline za grijanje i hlađenje pomoću plina, država subvencionira 55% kroz povrat poreza. Treba vremena da ljudi shvate prednost korištenja Sunčeve energije, dok ih ekološki problem manje zaokuplja.
Evo konkretnoga primjera za Zadar i Zadarsku županiju: raspisani su natječaji za ugradnju solarnih sustava za obiteljske kuće, gdje Grad i Županija subvencioniraju 50% investicije, do 15 000 kuna. Međutim, javio se mali broj zainteresiranih.
Ovom prilikom bih spomenuo ŠC Višnjik u Zadru. Poznato je da je tamo kotlovnica u cijelosti pripremljena za prihvat prirodnoga plina kao energenta. Pred dvije godine projekt je rađen za korištenje Sunčeve energije za grijanje i hlađenje bazena. Međutim, s obzirom na veliku površinu koju bi zauzimali kolektori na parkirnim mjestima, arhitekti zbog narušavanja arhitektonskog rješenja, nisu odobrili taj projekt. Napominjem da je čak Vatikan dozvolio ugradnju solarnih kolektora u svojoj državi.
Zahvaljujući dogradonačelniku Zadra, koji je dipl. ing. strojarstva, uspjeli smo napraviti jedan manji projekt za prebacivanje uljne kotlovnice na plinsku, uz korištenje Sunčeve energije, na temelju kojega je Zadar, od FZOEU-a, dobio 1 050 000 kuna nepovratnih sredstava.
Nelogično je da, npr. u kampovima, koji rade samo ljeti kad ima najviše sunca, teško prolazi ugradnja solarnih kolektora, iako su im potrebne velike količine energije za pripremu PTV-a.
Mišljenja sam da bi to trebalo zakonom regulirati.

U Zadru se izvode opsežni radovi na plinofikaciji, a posebice u ove jesenske mjesece, kada više nije turistička sezona. Kako gledate na to?

Kada se radi o radovima na plinofikaciji, ugodno sam iznenađen činjenicom da je sve uredno. Očekivao sam posvuda otkopane kanale, hrpe iskopane zemlje, grede po ulicama kako bi se moglo prelaziti preko iskopa, privremene zakrpe na prometnicama i slično. Međutim, kako se iskop izvodi, tako se polažu cijevi i opet zatrpavaju te nema većih smetnji u prometu. Čak mislim da bi se sve to bez problema moglo izvoditi i ljeti!
No, htio napomenuti da nekima smeta činjenica da je cijeli posao plinofikacije (koncesiju) dobila 'strana' tvrtka. Zato naglašavam: projekte i nadzor rade hrvatske tvrtke, niskotlačne, plastične plinske cijevi isporučuje hrvatska tvrtka, građevinske radove izvode također hrvatske tvrtke, a sve to sa 'stranim' novcem. Koncesionar je, naglašavam, opremio strukovnu školu za obuku plinomontera i otvorio svoj ured u Zadru u kojem radi 15-ak naših djelatnika. Ovakav projekt bi trebao biti primjer za cijelu Hrvatsku!

Za koncesionara za gradnju plinske mreže u Zadru i drugdje u Dalmaciji te za budućeg distributera i opskrbljivača plinom, tvrtku EVN Croatia plin, imate samo riječi hvale. Zašto?

Tvrtka EVN Croatia plin ima veliko iskustvo na tim poslovima u drugim europskim zemljama, dobro su ekipirani i jako dobro surađuju s nama projektantima.

I za kraj, što biste mogli poručiti građanima drugih dalmatinskih gradova, kako da se najbolje pripreme za dolazak prirodnog plina?

Napomenuo bih da je prvi distribucijski plinovod u Dalmaciji napravljen prije nekog vremena u Biogradu na Moru. Radilo se o rekonstrukciji ceste i gradonačelnik (inženjerske struke, naglašavam) nam je rekao da je sada, kada je cesta raskopana, idealno vrijeme da se polože plinske cijevi te da napravimo odgovarajući projekt.
Uz suglasnost EVN Croatia plina ti su radovi izvedeni i taj je plinovod spreman da prihvati plin kada stigne u Biograd.
Ovo bi trebao biti primjer da se prilikom rekonstrukcije cesta istovremeno polažu i plinske cijevi čime bi se izbjegle nepotrebne investicije.
U mnogim europskim zemljama koncesionar izvodi radove bez dodatnih parcijalnih dozvola, što kod nas nije slučaj, što otežava poslove kod izvođenja.