U svojoj knjizi "Mitovi, laži i ratovi za naftu" iznosite tezu da nafta nije neobnovljiv resurs, a ta teorija objavljena je 1994. na konferenciji u Santa Feu u New Mexicu. Možete li reći nešto više o otkrićima ruskih znanstvenika?

Cijela priča je počela kad je interdisciplinarni tim najboljih znanstvenika sovjetske ere tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća pokušao tadašnji SSSR učiniti neovisnim o tuđoj nafti tijekom Hladnog rata. Oni su otkrili da su objašnjenja zapadnih geologa o podrijetlu nafte smiješna, te da nemaju čvrstog znanstvenog temelja. Nabrzaka su zaključili da zapadnjačka dogma - koja bez dokaza tvrdi da je nafta fosilno gorivo nastalo od ostataka trupla dinosaura i biljaka, koje su se na neki način čudesno fosilizirale i pretvorile u naftu, prirodni plin, ugljen, pa čak i dijamante - nema smisla. Zatim su se zapitali koje je podrijetlo tih ugljikovodika? Njihova istraživanja tijekom Hladnog rata u periodu od 50 godina ukazala su da nafta potječe iz dijela zemljine kore otprilike 200 kilometara ispod površine. Ti su testovi, treba naglasiti, uspješno ponovljeni u geofizičkom laboratoriju Carnegie u Washingtonu. Nafta kontinuirano nastaje unutar zemljine kore koja je ogromna nuklearna pečnica pod ogromnim tlakovima i ekstremno visokim temperaturama. Visoki tlakovi potiskuju ugljikovodike prema površini Zemlje gdje oni bivaju zarobljeni i formiraju bazene koje nazivamo naftnim poljima. S obzirom da zemljina kora kontinuirano stvara takve uvjete, nalik vulkanskim erupcijama, nafta i plin se kontinuirano obnavljaju u bušotinama iz kojih se iscrpljuju. Ključno je otkriti brzinu obnavljanja tih zaliha koje dolaze iz podzemlja. Teoretski, kada se ta brzina otkrije, opskrba naftom i plinom može trajati stoljećima ili puno duže. Iz tog razloga naftiu i plin možemo nazvati obnovljivom energijom. Zapadna geologija i angloamerički naftni divovi potrošili su milijarde dolara od svitanja naftne ere kako bi sakrili tu realnost. Oni to znaju. Svi oni godinama se vraćaju starim napuštenim "suhim" izvorima i otkrivaju da su se ponovo napunili. Nakon Hladnog rata tijekom kaotičnih godina Jeljcinove ere tajna istraživanja ruskih i ukrajinskih znanstvenika ozbiljno su narušena. Mnogi su napustili Rusiju, no znanstvena jezgra je ostala u kontaktu, kao pravi znanstvenici koji žele vidjeti rezultate svog životnog rada i truda. Tijekom godina s nekima od njih postao sam blizak prijatelj.

Kažete da je zapravo dovoljno duboko kopati, što su Rusi učinili, no koliko takve bušotine koštaju, odnosno može li nafta izvađena s tako velikih dubina cjenovno konkurirati nafti vađenoj s manjih dubina?


© Christoph Michaelis

Zapravo, ja ne tvrdim da treba bušiti na velikim dubinama, već da treba razumjeti podrijetlo nafte s velikih dubina, kako bi se znalo gdje pronaći naftu. Pravu znanost usavršili su Rusi. Koristeći veći broj geofizičkih i geokemijskih metoda, jedne povrh drugih, oni su u stanju precizno mapirati gdje mogu biti pronađene zalihe nafte i plina, pa čak i vodeni akviferi, ako ih se želi naći. A sve to za djelić troška tradicionalnih seizmičkih istraživanja i to sa dokazanom točnošću većom od 90%. To je istinska revolucija u naftnoj znanosti i dobra vijest za svijet jer nam se otvara perspektiva virtualno neograničene energije koja će pogoniti ekonomski razvoj. Nafta bi stoga s pravom trebala postati mnogo manje skupa. Ona to nije zato što su obitelji poput Rockefellera i Rotschilda prije stotinu godina odlučile napraviti monopol kreirajući mit o manjku nafte.

Da li se danas nafta negdje na svijetu eksploatira na mjestima gdje je prema dominantnim teorijama njeno otkriće nemoguće?

Naravno. Uzmite samo rusko off-shore otkriće u Vijetnamu pod imenom Bach Ho, odnosno Bijeli tigar, a to je najveće naftno polje u toj državi koje proizvodi 280.000 barela nafte dnevno iz granitne osnovice. Zapadna geologija ili ignorira činjenicu koja nije u skladu s teorijom o fosilnom podrijetlu nafte ili ustraje na bizarnim objašnjenima koja ne podnose pomnije ispitivanje. Isto je s naftnim i plinskim otkrićima u istočnoj Ukrajini za koje bi teorija o fosilnom podrijetlu nafte rekla da nafta i plin ne postoje. Ili obrazloženje kako je BP otkrio naftu na polju Tiber u Meksičkom zaljevu 2009. u najdubljoj svjetskoj naftnoj bušotini dubokoj 10,648 metara, ne računajući na 1,219 metara vode? Jeste li ikada čuli da ostaci dinosaura mogu biti na tako velikoj dubini? Ili biljni život? Jer to nije tako, a nafta dolazi iz dubine od oko 200 kilometara ispod površine. Ovo rusko otkriće revolucionizira naftno rudarstvo i geologiju a ogromni interesi naftne industrije, pa čak i akademija znanosti ne žele to priznati. Ali, uvijek je tako sa znanstvenim napretkom. Mnogi se boje da će stare teorije biti pobijene i njihov rad diskreditiran.

Kakve su bile reakcije struke i politike na revolucionarna ruska otkrića?

Reagirali su grobnom tišinom. Ili su pokušali popljuvati ta otkrića citirajući promašena djela britanskog astrofizičara (koji koji uopće nije imao znanja o geofizici) pod imenom Thomas Gold. Gold je plagirao nekoliko ruskih znanstvenih radova i uvjerio je neke ljude u Švedskoj da testiraju njegovu teoriju, a rezultati su bili nedostižni. On nije razumio geofiziku dubokih slojeva Zemlje. Inače, interesi velikih naftaša ignorirali su ruska otkrića jer je njihov monopol ugrožen. Kao što je Henry Kissinger rekao još 1970-ih: "Ako kontroliraš naftu, kontroliraš cijele nacije". Neki britanski i američki politički krugovi će učiniti bilo što, pa i manpulirati kako bi održali kontrolu.

Peak Oil teorija kaže da trenutno živimo u dobu u kojem se crpi najveća količina nafte, te da će to uskoro završiti, a nafte će biti sve manje. Kome je u interesu podržavati teoriju o Peak Oilu i zašto?

Sva vodeća lica takozvane Peak Oil teorije, uključujući njenog tvorca Kinga Huberta u 1950-ima danas su zaposleni u velikim angoameričkim i francuskim naftnim divovima. Njihov interes je podržavati mit o manjku nafte kako bi cijene i profiti ostali visokima.- Da li je po vašem mišljenju moguće da mainstream znanost i politika sruše teoriju o fosilnom podrijetlu nafte, te koje bi globalno posljedice to donijelo na gopolitiku i ekonomiju? - Kao što sam ranije rekao implikacije tog otkrića u poznavanju podrijetla nafte imaju ošamučujući potencijal da promijene ekonomiku energije u glovabnoj ekonomiji i šire. Zbog toga kompanija poput Halliburtona, stare tvrtke Dicka Chaneya, BP i Chevron ne govore o tome.

U više ste navrata rekli da je arapsko proljeće stvoreno u Washintonu i da mu je cilj destabilizacija Euroazije. Kome je i zašto bitno kontrolirati taj dio svijeta?

Ako pogledamo na mapu svijeta, idući u prošlost do oca geopolitike Britanca Halforda Mackindera više od stotinu godina u prošlost, taj je dio svijeta pod dominacijom velikih sila kao što su Rusija i Kina ili pomorskih sila poput Velike Britanije te od 1945. SAD-a. Za Mackindera kontrola euroazijske Rusije, koju je nazvao Heartland bila je ključ za kontrolu svijeta. Arapsko proljeće nosi oznaku "Made in SAD", ili preciznije State Departmenta i RAND korporacije, te raznih obavještajnih agencija. Arapsko proljeće postojalo je kao plan Pentagona i State Departmenta još 2003. kad ga je prvi puta predložio predsjednik George Bush na sastanku skupine G7 nakon invazije na Irak i tada je odbačen kao preradikalan. Twitter aktivisti iz Egipta odabrani su i dovedeni u Beograd da budu trenirani od aktivista Otpora Srđe Popovića i društva u operaciji koju je financirao SAD i u sklopu koje je obučeno puno ključnih ljudi iza Washingtonskog Arapskog proljeća. Kao što vidimo u Egiptu i drugdje, Arapsko proljeće nema veze s demokracijom već kao pobjednik se pojavljuje fanatično Muslimansko bratstvo, a religijski ratovi iscrpljuju potencijal islamskog jedinstva. To je stara igra "podijeli pa vladaj svojim protivnicima".


© Christoph Michaelis

Koji je uzrok destabilizacije u Siriji i kakva je vaša prognoza za razvoj tamošnje situacije?

Sirija je središnja država Heartlanda. Ako Siriju preuzme Muslimansko bratstvo, koje je povjesno vezano za Britance i američke obavještajne agencije Iran će biti sljedeći. Za Rusiju to znači gubitak vitalne pomorske baze na Mediteranu. Koliko god to čudno zvučalo, to je čak i sigurnosna prijetnja Izraelu koji je snažno pogođen slamanjem egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka. Mislim da ovaj puta Washington neće uspjeti slomiti sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Rusija i Kina su spavala tijekom UN-ovog glasanja o Libiji i ubrzo su shvatile svoju grešku koju ne žele dozvoliti da se ponovi u Siriji. To nema veze s demokracijom. NATO potajno naoružava i trenira plaćenike, mnoge izvan Sirije, kako bi se ušuljali u zemlju naoružani dolarima i kalašnjikovima kako bi ubijali civile i vojnike, a nekima je čak rečeno da su sirijski vojnici izraelska vojska! To sam doznao od tuskog novinara koji je tome svjedočio osobno. Washington voli da drugi biju njegove ratove kad god može, što je Sarkozy radio u Libiji. Pokušali su napraviti ogroman pritisak na turskog premijera Erdogana da napadne Siriju, ali sam od dobro obaviještenih prijatelja u Istambulu doznao da se on povukao prije nekoliko mjeseci jer bi to napravilo razdor u njegovoj vladi. Više od 20% Turaka su alaviti kao al-Assad, a Sirijce smatraju braćom.

Hrvatska naftna kompanija INA proglasila je višu silu i povukla je svoje radnike s plinskih polja koja je tek počela eksploatirati u Siriji. Kako ocjenjujete razvoj događaja u Siriji i kakve su šanse da se INA na ta plinska polja vrati?

INA vjerojatno shvaća da je napravila glupu pogrešku. Velike rezerve plina otkrivene su nedavno nedaleko sirijske obale. To je drugi razlog zbog čega američke naftne kompanije žele kontrolu koja podrazumijeva promjenu režima. Mislim da ako se INA želi vratiti mora priznati kakvim je sve američkim pritiscima bila izložena kako bi otišla iz Sirije. Jednom kada je povjerenje narušeno treba ga ponovo zadobiti. To je ponekad teško.


© Christoph Michaelis

Hrvatska iduće godine ulazi u Europsku Uniju. Kakva je njena pozicija u energetskoj geopolitičkoj križaljci na Balkanu?

Hrvatska može igrati fascinantnu ulogu u energetskoj budućnosti Jugoistočne Europe. Mogla bi iskoristiti svoj zemljopisni položaj da postane raskrižje za veći broj naftovoda i plinovoda. Nabucco je propao. Mediteran je u proteklim mjesecima pokazao rastuće mogućnosti kada je riječ o nafti i plinu. Uvjeren sam da Hrvatska ima velike rezerve neotkrivene nafte i plina koje bi se uz pomoć ruskih metoda mogle otkriti. Ako se to razvija mudro i uz otvorenu javnu diskusiju, to bi transformiralo hrvatsku gospodarsku poziciju.

Da li je za državu poput Hrvatske preporučljivo da dopusti investicije ruskog kapitala u energetskom sektoru, jer mnogi analitičari tvrde da je taj kapital u bliskoj vezi s ruskom Vladom u Kremlju, koji ga navodno koristi za svoje političke interese?

Naravno da Putin koristi naftu i državnu tvrtku Gazprom za svoje političke interese. Ključno je doznati gdje se interesi Rusije i Hrvatske približavaju te razviti te veze. U proteklim sam godinama puno puta bio u Rusiji i uvjeren sam da Rusija potencijalo drži ključ euroazijske ekonomske sfere koja će redefinirati ekonomsku kartu cijele Europe u narednim desetljećima. Problem je u tome što NATO i Washington to znaju i žele upotrijebiti sva sredstva izuzev nuklearnog rata kako bi obogaljili Rusiju. Hrvatska ima dugogodišnju praksu iskustava s dobrim i lošijim stranama ruske politike. Moskva danas nije Moskva iz Titove ere. Ona treba ekonomske partnere da razvije svoju ekonomiju i da odbaci odgroman pritisak Washingtona i NATO-a i njihovih ludih politika takozvanog Proturaketnog štita koji bi trebalo nazvati pravim imenom, a to je Proturaketni zločin.

2003. Hrvatska je započela postupnu privatizaciju svoje državne naftne kompanije INA-e odabirom mađarskog MOL-a kao strateškog partnera u tom procesu. Sada, uprkos činjenici da Ina kontrolira 44% Ininih dionica a MOL posjeduje 47% dionica, MOL u potpunosti dominira upravljanjem, dok je hrvatski utjecaj sveden na margine. S vremenom je postalo jasno da su poslovni interesi privatnog investitora i hrvatske države prilično različiti. Kao rezultat takvog privatizacijskog procesa Hrvatska je izgubila svoju energetsku nezavisnost, što je veliko pitanje u Hrvatskoj. Da li mislite da bi Hrvatska trebala pokušati povratiti kontrolu nad INA-om?

Apsolutno, i to što je prije moguće. Odrekli ste se kraljevskog dragulja, a to nikada nije dobro.

Općenito gledano, da li mislite da je za neku državu dobro da ima naftnu kompaniju u vlasništvu, te što to znači za nacionalnu ekonomiju?

Da, apsolutno, dok god naftnim tržištima dominira šačica angloameričkih naftnih kompanija i banaka. Nafta je esencijalna za ekonomski rast i državne kompanije kao one u Vijetnamu, Rusiji, Brazilu i Venecueli mogu dati bazu kako bi bili što manje ovisni o ucjeni velikih naftaša.

Europska unija treba ruski plin, a istovremeno strepi od energetske zavisnosti od Rusiji. Kako ocjenjujete odnose između Europske unije i Rusije?

Moskva, a osobito Putin, razumiju da je odnos između Rusije i ruskog plina i Europske unije dvosmjerna cesta. Uvjeren sam da iza prekida isporuke ruskog plina preko Ukrajine tijekom Juščenkova režima stoji duga američka ruka, i to zato što Washington želi uvjeriti Europsku uniju da se ne može osloniti na Rusiju. Rusija za svoj opstanak treba stabilne dugoročne energetske veze sa zemljama Europske unije i zato nema interesa sabotirati ih, za razliku od Washingtona.

Od listopada 2011. cijena nafte znatno je porasla. Zašto je cijena nafte u svijetu trenutno tako visoka te koja bi po vama trebala biti realna cijena barela? Mislite li da će najnoviji politički pritisci na naftne kompanije i trgovce derivatima uroditi plodom?

Nedavni rast cijena počiva na dva faktora. Prvi se odnosi na činjenicu da bankari s Walll Streeta i šačica hedge fondova, zahvaljujući financijskim instrumentima zvanim derivati - futurese, opcije i slični, mogu manipulirati cijenama nafte bez obzira na odnos potražnje i ponude. Drugi faktor je bedasta politika Obamine administracije o nametanju nemogućih financijskih sankcija prodaji iranske nafte u svjetskim razmjerima. To je rezultiralo kratkoročnim teškoćama u nabavi nafte, što je pomoglo hedge fondovima da povise cijene nafte. Riječ je o isiderskim manipulacijama zato što je moć banaka u Washingtonu neregulirana od strane areričke Vlade. Banke su danas u Washingtonu moćnije nego ljudi izabrani u Kongres i ne vidim da postoji ozbiljan pritisak da se to promijeni. Barack Obama treba financijaše kako bi još jednom dobio izbore.