Sve plastične mase se sastoje od velikih molekula polimera koji sadrže spojeve monomere.
Obično se u plastiku dodaju kemikalije koje im daju neka svojstva, primjerice čvrstoću ili savitljivost. One se, pak, vežu čvrsto za monomere te ostaju u njima čak i nakon što plastika prođe kroz recikliranje.
Problem je u tome što proizvođači rabe reciklirane monomere za pravljenje nove plastike.
Otkriće s Berkleya
Pritom ne mogu konkretno znati koja su svojstva iz izvorne plastike mogla ostati u njoj.
Ipak, u studiji objavljenoj u časopisu Nature, tim s Berkeleya je opisao stvaranje nove vrste polidiketoenamin ili PDK plastike.
Veze između aditiva i monomera su reverzibilne, a ne trajne. Otapaju se kad se materijal stavi u kiselu otopinu. To je stručnjacima omogućilo korištenje obnovljenih monomera za recikliranje plastike koja nije pokazala ista svojstva kao reciklirana plastika, objavio je portal Geek.hr.
