Dok je god udjel izvora električne energije kao što vjetroelektrane i sunčane elektrane mali u odnosu na ukupnu snagu mreže, njezina stabilnost nije ugrožena. No, ako su takvi izvori u elektroenergetskom sustavu prevladavajući ili jedini (s obzirom na proizvodnju smatraju se nepouzdanima jer su nestalni, tj. rade kada puše vjetar ili sja Sunce) mora se pronaći rješenje kako premostiti vrijeme njihove neraspoloživosti i osigurati neprekinutu opskrbu potrošača.
Pod dekarboniziranom elektroenergetikom podrazumijeva se proizvodnja električne energije bez popratne emisije ugljikovog dioksida. U takvom elektroenergetskom sustavu glavnu ulogu imat će vjetroelektrane i sunčane elektrane. Iznimka su zemlje koje raspolažu velikim hidroenergetskim potencijalom kao što je, npr. Norveška ili s velikim udjelom nuklearnih elektrana kao što je Francuska.
Više o tome moguće je pročitati u članku Mije Zglavnika, dipl. ing, koji je objavljen u novom broju stručnog časopisa EGE.
Na časopis EGE, koji izlazi pet puta godišnje i prati najnovija kretanja u energetici, možete se pretplatiti OVDJE.
