Drugi dan Power & Energy Mastersa, energetska konferencije koju Energetika Marketing trenutno održava u Vodicama od 6.-9. studenog, posvećen je svim aspektima energetske učinkovitosti. Riječi je prije svega bilo o novoj Direktivi o energetskoj učinkovitosti EED3 koja tek treba biti implementirana u hrvatsko zakonodavstvo a imat će snažan utjecaj na sve sektore povezane sa zgradama i zgradarstvom. Čak 80% zgrada u EU-u trebalo bi energetski obnoviti, jer one čine 40% emisija, a stvaraju i 35% građevinskog otpada. Financijski teret se povećao, s tendencijom da postane i veći primjenom Socijalnog plana za klimatsku politiku, gdje i sektor zgrada 2027. ulazi u naplatu emisija iz korištenja fosilnih goriva, što je u Hrvatskoj značajan problem jer velik broj zgrada ima etažno plinsko grijanje. Preobrazba očekuje i CTS sustave jer pritiska raste i prema JLS.
Sve rigoroznija regulativa stvara stres
„Sektor zgradarstva ima strašno velike potrebe za financiranjem, a svaka nova verzija europske regulative je sve strožija i povećava dekarbonizacijski pristup. Paket Spremni za 55 povećao je administrativni teret i poskupio investicije, što je naišlo na kritike, a tu je i ESG i EU taksonomija koja je sve učinila zelenima. Tu ima puno greenwashinga. Učinjeno i uštede treba nepobitno i dokazati, a tu dolazimo do DGB certifikata koji osigurava višerazinsku provjerljivost i kontrolu učinjenoga“, konstatirao je Dean Smolar iz Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju koja promovira certifikat.
Vesna Bukarica iz Energetskog instituta Hrvoje Požar govorila je detaljnije o EED3 direktivi, pojasnivši da bi Hrvatska trebala uštedjeti velike količine energije, 5,88 Mtoe, a za usporedbu, samo potrošnja nafte u 2022. iznosila je 6,7 Mtoe. Uštede bi trebale biti na krajnjoj potrošnji energije. No, primjerice, uštede na zamjeni plinskih bojlera po novome ne mogu se smatrati prihvatljivima. „Dolazi do smanjenja obuhvata gdje se uštede mogu ostvariti, a obveze su sve strože. Trebat će dublje roniti za uštedama, nema više mjera koje se popularno nazivaju kao 'low hanging fruit', jer cilj će biti ušteda 3% energije na razini cijele države godišnje, ne samo u javnim zgradama“, rekla je Bukarica.
Energetski pregledi nisu masovka u tvrtkama
Pritisak ide i prema tvrtkama, neovisno jesu li male, srednje ili velike. Tvrtke s godišnjom potrošnom od 85 TJ morat će uvesti sustav upravljanja energijom ISO 50 001, a oni s potrošnjom većom od 10 TJ imat će obavezu energetskog pregleda s akcijskim planom provedbe mjera. Također, JLS s više od 45 000 stanovnika morat će napraviti plan dekarbonizacije sustava grijanja i hlađenja, posebno bitan za sustave daljinskog grijanja. EIHP će u međuvremenu imati projekt REHEATS s detaljnijim informacijama u tom smjeru.
Nova Direktiva o energetskim svojstvima zgrada EPBD trebat će biti transponirana u zakonodavstvo do svibnja 2026., koja će se provoditi u sinergiji s EED3, tako da će npr. svaka nova javna zgrada veća od 250 četvornih metara trebati imati solare na krovu. Očekuje se da bi uvođenje naplata emisija u zgradama i trgovanje njima trebalo pomoći puniti Socijalni klimatski fond za pomoć energetski siromašnima, koji će konačno dobiti preciznu definiciju što siromaštvo jest. Stambeni sektor suočit će se s više pritisaka nego do sada da provede energetske obnove, no pitanje je dostupnosti dovoljne razine sredstava.
Hvarski energetski certifikator Alen Ćurin govorio je o praksi energetskog certificiranja u tvrtkama, za koju navodi da zapravo i nije masovno zaživjela. Naveo je podatak da je tek približno polovina velikih tvrtki od 2016. do danas napravila obavezne energetske preglede, njih 219 od 458, što ukazuje na spori tempo. Certifikatori se u praksi susreću s neinformiranošću menadžmenta o obavezama a najčešći problemi su upravljanje voznim parkom i gospodarenje otpadom. Po Ćurinovom mišljenju novac za investicije u energetsku učinkovitost dobro je uvjetovati energetskim pregledima jer to motivira tvrtke da provedu uštede, kao i direktnim poticanjem energetske učinkovitosti.
