Visoki troškovi energije i ulaganja u dekarbonizaciju pritišću hrvatsku industriju, koja istodobno mora očuvati konkurentnost na europskom i svjetskom tržištu. Kako financirati tu transformaciju bila je jedna od glavnih tema Regionalnog foruma „Industrija u tranziciji”, održanog danas u Sisku.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK), cijena električne energije za poduzeća u posljednjih je šest godina porasla oko 120 posto, što posebno pogađa energetski intenzivne sektore poput metalne, kemijske i cementne industrije.
HGK stoga predlaže nacionalni program potpore energetski intenzivnoj industriji u okviru europskog mehanizma CISAF, koji omogućuje privremeno ublažavanje troškova električne energije. Potpora bi mogla obuhvatiti do 50 posto godišnje potrošnje prihvatljivih poduzeća, a njezina procijenjena godišnja vrijednost iznosila bi oko 35 milijuna eura.
Predstavnici industrije upozorili su da tranzicija zahtijeva stabilne uvjete poslovanja i dostupno financiranje. Predsjednik Uprave ELKE Matija Šešok istaknuo je da se i proizvođači opreme za energetsku infrastrukturu suočavaju s visokim troškovima energije i potrebom za stalnim ulaganjima. U tvrtki Automation Technology naglasak su stavili na automatizaciju i optimizaciju proizvodnje, koje istodobno smanjuju potrošnju energije i povećavaju produktivnost.
Odakle može doći novac
Iz Petrokemije su upozorili na potrebu osiguravanja značajnih sredstava za smanjenje emisija, razvoj obnovljivih izvora i povećanje energetske učinkovitosti. Među važnim izvorima financiranja istaknuti su modernizacijski i inovacijski fondovi.
Za provedbu Nacionalnog plana razvoja industrije za razdoblje od 2027. do 2034. godine procijenjena su ulaganja od gotovo tri milijarde eura. U prvom provedbenom razdoblju, od 2027. do 2030., predviđeno je približno 1,89 milijardi eura.
Dodatnih 650 milijuna eura predviđeno je Planom korištenja prihoda od prodaje emisijskih jedinica za razdoblje 2026. – 2030. Od toga je za industriju namijenjeno 180 milijuna eura: 130 milijuna za dekarbonizaciju proizvodnje i 50 milijuna za kompenzaciju neizravnih troškova CO₂ sadržanih u cijeni električne energije.
Za industriju je stoga ključno da najavljeni financijski instrumenti postanu dostupni konkretnim projektima – od modernizacije opreme i automatizacije do vlastite proizvodnje energije i smanjenja emisija.
