Europski parlament napravio je veliki korak prema proširenju europskog ugljičnog poreza na granicama. Zastupnici su s velikom većinom podržali izmjene CBAM-a, mehanizma kojim EU tvrdi da želi spriječiti da europska industrija izgubi konkurentnost zbog troška emisija CO₂.
Parlament je svoj pregovarački stav usvojio s 464 glasa za, 50 protiv i 159 suzdržanih. Ključna promjena je proširenje CBAM-a izvan osnovnih materijala poput čelika i aluminija na velik broj gotovih proizvoda koji ih koriste kao ulazne materijale, objavio je Europski parlament.
To znači da bi se CBAM u budućnosti mogao odnositi ne samo na uvezeni čelik ili aluminij, nego i na proizvode izrađene od njih – primjerice pričvršćivače, žicu, opruge i različite metalne proizvode i opremu, kao npr. aluminijske i čelične profile za sunčane elektrane. Također, EP je dodao izuzeće za tokove električne energije iz zemalja izvan EU-a koje operatori elektroenergetske mreže koriste za održavanje stabilnosti.
Industrija negoduje
Industrija nije sretna i pozivala je da se ovo proširenje neusvoji. "CBAM predstavlja prijetnju konkurentnosti europskog sektora proizvodnje strojeva. Njegovo proširenje dovest će do znatno viših troškova i dodatne birokracije. Time se ugrožavaju ulaganja, radna mjesta i europska industrijska baza. Pritom europska industrija proizvodnje strojeva znatno pridonosi stvaranju vrijednosti, inovacijama i izvoznoj snazi Europe.", komentirao je Thilo Brodtmann, čelnik VDMA, udruženja 3500 njemačkih i europskih tvrtki iz područja strojarstva i inženjeringa postrojenja. Dodao je da planiranim proširenjem mehanizma EU znatno nadilazi svoj prvotni cilj i šalje pogrešnu poruku u vrijeme rastuće geopolitičke neizvjesnosti i međunarodnih trgovinskih sporova.
Što bi se sada moglo promijeniti? Dosadašnja logika CBAM-a bila je relativno jednostavna: ako proizvođač izvan EU-a uvozi čelik ili aluminij proizveden uz visoke emisije, pri ulasku na europsko tržište mora platiti odgovarajući ugljični trošak. Problem nastaje kada se taj čelik izveze u treću zemlju, tamo preradi u gotov proizvod i tek potom uveze u EU. Takav proizvod dosad je mogao izbjeći dio troška koji plaća europski proizvođač. Proširenjem na te proizvode Parlament pokušava zatvoriti upravo tu rupu.
Istodobno zastupnici žele strože spriječiti zaobilaženje CBAM-a. Prag za utvrđivanje takvog ponašanja bit će niži, a Komisija bi mogla koristiti podatke o stvarnoj zemlji podrijetla kada utvrdi obrazac izbjegavanja pravila.
Problematično dokazivanje ugrađenih emisija
Širenje CBAM-a znači i više administracije i veće troškove za europske kompanije koje uvoze komponente i proizvode izvan EU-a. To je posebno osjetljivo za strojarsku i prerađivačku industriju koja posluje kroz složene globalne lance opskrbe.
Veliki problem bit će dokazivanje količine ugrađenih emisija. Što je proizvod složeniji, to je teže utvrditi koliko je CO₂ nastalo u njegovoj proizvodnji, kod različitih dobavljača i u različitim fazama lanca. Zato industrija upozorava da bi CBAM, ako se prebrzo proširi, mogao povećati troškove europskih proizvođača umjesto da ih zaštiti.
Drugi važan dio paketa je Privremeni fond za dekarbonizaciju (TDF). Njegova je svrha pomoći europskim proizvođačima koji zbog klimatskih pravila imaju viši trošak od konkurenata na tržištima izvan EU-a.
Parlament želi da fond bude dostupan već od 2027. do 2029., godinu ranije nego što je predlagala Komisija. Posebno su uključeni proizvođači gnojiva, ali i kompanije koje koriste CBAM proizvode kao ulazne materijale.
Ovo još nije konačni zakon. Parlament je sada usvojio svoju pregovaračku poziciju, a slijede pregovori s državama članicama u Vijeću EU-a i Europskom komisijom. Stoga se konačan popis proizvoda i detalji sustava još mogu promijeniti.
