Diskusija oko financiranja nove nuklearke u Krškom u punom je zamahu, a istražuju se razne ideje, među kojima je i samodoprinos, nešto poznato onima koji su živjeli u socijalističkoj Jugoslaviji. Nedavno je predstavljen prijedlog prema kojem bi domaćinstva mogla plaćati dodatnih 13,80 eura mjesečno za izgradnju drugog bloka Nuklearne elektrane Krško.
Prema ovom modelu finansiranja, građani bi tokom devet godina izdvojili približno 1.492 eura po domaćinstvu, a zauzvrat bi ostvarivali određene pogodnosti prilikom plaćanja električne energije.
Riječ je o jednom od prijedloga koje je izradio slovenski ekonomista i profesor Jože P. Damijan, a koji je predstavljen 3. studenog na energetskoj konferenciji na Bledu.
Damijan je iznio je pet mogućih modela financiranja izgradnje novog nuklearnog bloka. Jedan od njih uključivao bi slovensku i hrvatsku državu, kao i slovenska kućanstva i poduzeća. Time bi se smanjio udio države u financiranju i raspodijelili rizici.
Međutim, slovenski premijer Janez Janša izjavio je da nema potrebe za uvođenjem novih poreza ili dodatnim opterećivanjem kućanstava radi financiranja nove elektrane. Ustvrdio je da bi europske i komercijalne banke mogle osigurati financiranje takvih projekata pod povoljnim uvjetima.
Damijanov model popusta na cijene struje
Prema modelu koji predlaže Damijan, Slovenija bi pokrila polovicu investicijskih troškova od 10,4 milijarde eura za novi blok snage 1100 MW. Hrvatska bi mogla sudjelovati s 2,6 milijardi eura, odnosno 25 posto, dok bi preostalih 2,6 milijardi eura zajednički financirala slovenska kućanstva i poduzeća.
Prema izračunima, ako bi sudjelovalo svih 870.000 slovenskih kućanstava, svako bi trebalo plaćati blizu 14 eura mjesečno tijekom devetogodišnjeg razdoblja izgradnje. Uplate bi se mogle naplaćivati putem računa za električnu energiju.
Zauzvrat bi dobili oko trećinu svoje godišnje potrošnje električne energije po sniženoj cijeni. Za poduzeća bi taj sniženi iznos pokrivao oko osminu njihove godišnje potrošnje.
Na temelju referentne cijene od 82 eura/MWh, ulagači bi ostvarili popust od oko 47 eura/MWh, čime bi se cijena električne energije za udio koji financiraju spustila na 35 eura/MWh. Procijenjeni operativni troškovi novog bloka iznosili bi 32 eura/MWh.
ELES-ov izračun
Aleksandar Mervar, direktor slovenskog operatora prijenosnog sustava (ELES), također se osvrnuo na ovo pitanje i proveo vlastite izračune. Kao referentnu vrijednost za investicijske troškove uzeo je iznos od 9,3 milijuna eura po megavatu (MW) instalirane snage. Na temelju toga procijenio je ukupne investicijske troškove na 10,2 milijarde eura, računato prema cijenama iz 2024. godine. Ovisno o inflaciji, projekt bi u trenutku puštanja u pogon mogao stajati između 12,4 i 14,8 milijardi eura. Mervar smatra da je iznos od 13,5 milijardi eura najvjerojatniji.
Koliko bi zapravo stajala električna energija iz Krškog 2? Prosječni trošak električne energije proizvedene u Krškom 2 tijekom prvih 20 godina rada mogao bi iznositi 93,83 eura/MWh, iako Mervar smatra vjerojatnijim iznos od 132,92 eura/MWh.
Iz tvrtke ELES također ističu da bi bilo potrebno osigurati rezervni kapacitet jednak proizvodnom kapacitetu Krškog 2. U tu bi svrhu trebalo izgraditi elektrane na plin ukupnog kapaciteta 500–600 MW. Prema trenutnim cijenama, taj dodatni rezervni kapacitet stajao bi oko 31 milijun eura godišnje.
Strateški partner?!
Prema Mervarovom mišljenju, troškove bi trebao snositi vlasnik Krškog, a ne potrošači. On zagovara uključivanje strateškog partnera u projekt, koji bi osigurao do 50 posto investicije.
Slovenska vlada je u veljači pokrenula postupak izrade nacionalnog prostornog plana za novu jedinicu, a očekuje se da će taj proces biti dovršen do 2028. godine. Dobavljač tehnologije još nije odabran; među kandidatima su američki Westinghouse i francuski EDF.
Postojeća nuklearna elektrana Krško u zajedničkom je vlasništvu Slovenije i Hrvatske te godišnje proizvodi oko 6000 GWh, čime pokriva otprilike četvrtinu potrošnje električne energije u Sloveniji i petinu u Hrvatskoj. Hrvatska je ranije dala do znanja da bi pokrila polovicu investicijskih troškova, međutim koliko je poznato konkretnih razgovora još nema.
