Vlada je u Hrvatski sabor poslala Prijedlog zakona o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe, koji uz ostalo otvara prostor za moguću gradnju nuklearne elektrane u Hrvatskoj.
Ministar gospodarstva Ante Šušnjar na jučerašnjoj je sjednici Vlade kazao da se Prijedlogom zakona prvi put na sustavan način uređuje pravni okvir razvoja nuklearne energije u civilne svrhe.
Naglasio je da se o nuklearnoj energiji raspravlja u trenutku dok potrošnja električne energije raste, a klimatski ciljevi postaju sve zahtjevniji, dodavši da nuklearna energija postaje stabilan, niskougljičan i dugoročno isplativ izvor energije.
Govoreći o tome zašto je zakon potreban, istaknuo je da se Hrvatska nalazi pred trostrukim izazovom budući da država mora osigurati konkurentnost gospodarstva, energetsku sigurnost i postići klimatsku neutralnost.
„Cilj je da do 2040. godine nuklearna energija sudjeluje s najmanje 30 posto u ukupnom energetskom miksu", rekao je Šušnjar, naglasivši da zakon predstavlja korake za odgovorno planiranje i stvaranje znanstvene, regulatorne i tehničke osnove za donošenje budućih odluka.
Za lokacije stiže drugi zakon
Zakonom se uz ostalo utvrđuje da će ministar nadležan za energetiku donijeti program aktivnosti za izradu plana za razvoj nuklearne energije u civilne svrhe u roku od šest mjeseci od donošenja zakona. Vlada će pak donijeti plan za razvoj nuklearne energije u civilne svrhe u roku od 12 mjeseci od dana donošenja programa.
Šušnjar je kazao i da će lokacije za nuklearne elektrane biti određene drugim zakonom.
„Hrvatska ovim zakonom ne bira samo novi izvor energije, već donosi stratešku odluku kojom potvrđuje opredijeljenost za energetsku sigurnost, klimatsku odgovornost i tehnološki napredak", zaključio je Šušnjar, dodavši da se radi o pokretanju aktivnosti koje uključuju izradu potrebnih studija, analiza i strategija, te optimalan način realizacije projekta buduće nuklearne elektrane na teritoriju Hrvatske.
Nuklearne elektrane nove generacije imaju povećanu pogonsku fleksibilnost sa stajališta proizvodnje električne energije i u stanju su koegzistirati s proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora. Mogu proizvoditi procesnu toplinu i toplinu za grijanje pa su time u stanju podržati provođenje dekarbonizacije u industriji i toplinarstvu. Kao vrsta dodatne pogonske fleksibilnosti nuklearke su u stanju proizvoditi vodik u većim količinama, na ekonomičan i efikasan način.
